RTV Teorija i praksa

Predviđa se da se za prenos TV programa koristi frekvendjska moduladja na trasi Zemlja-satelit-Zemlja. Ona pruža određene prednosti nad ostalim postupdma moduladje. No, ovo odmah implidra jedno važno pitanje. To je pitanje TV prijemnika, bilo da se radi o individualnom, bilo o zajedničkom prijemu. Naime, postojeći, sadašnji prijemnid predviđeni su za amplitudsku modulaciju. Da bi se oni mogli koristiti i za prijem programa sa satelita, neophodno će biti da se pored specijalne parabolične antene doda i poseban sklop koji če omogučiti da se klasičnim TV prijemnikom prima i program sa satelita. Na ovom mestu važno je reči i nešto o samom kapacitetu u odnosu na telekomunikacionu stranu problema. Ukupna raspoloživa snaga kojom зе na satelitu napaja predajnik ograničena je mogućnošču solarnih izvora energije. Zato se danas smatra da je moguće da se preko jednog satelita šalje 5 različitih programa. Drugim rečima, na jednom satelitu ima 5 radio-kanala od kojih je svaki toliko širok da se može prenositi slika i prateči zvuk. Ili, umesto jednog TV programa moguče je emitovati 12-16 radiofonskih programa. Na kraju, treba pomenuti i problem koegzistencije radio-difuzne službe posredstvom satelita i ostalih napred navedenih službi koje sa istim pravom dele opseg učestanosti od 11,7 GHz do 12,5 GHz. Preporukama CCIR-a predviđaju se odnosi potrebne zaštite ometane službe od ometajuče službe. Ova činjenica imaće vrlo značajan uticaj na planiranje kanala, jer će se obično na nekoj teritoriji koristiti oni podopsezi učestanosti iz opsega (11,712,5) GHz za te druge službe u kojima na toj teritoriji ne radi radio-difuzna služba. Na ostalim teritorijama biće obrnuto. Dakle, neka frekvencija koja je uzeta za radio-difuziju na jednoj teritoriji, koristiće se istovremeno i za ostale službe na drugoj teritoriji. Međutim, međusobni uticaj je teorijski neminovan i samo sporazumom, poštovanjem pomenutih preporuka i veštim planiranjem biče omogučen normalan zajednički rad. Takođe je važno napomenuti i pitanje polarizacije talasa. Naime, dve ortogonalne polarizacije talasa omogučuju da se nosilac iste učestanosti koristi za prenos dva nezavršena programa - jedanput sa jednom, a drugi put sa drugom polarizacijom. U stvari, zaštita izmedu te dve polarizacije

145