RTV Teorija i praksa

fizički je tolika da obezbeđuje nesmetan istovremeni rad. Ovo povlači za sobom obavezu da prijemna antena na Zemlji bude predviđena za ovu ili onu polarizaciju, o čemu se prilikom planiranja mora strogo voditi računa.

OPŠTI PRINCIPI RASPODELE OPSEGA UČESTANOSTI Prilikom podele mesta na geostacionarnoj orbiti, kao i prilikom raspodele frekvencijskog opsega od 11,7 GHz do 12,5 GHz pojedinim zemljama i službama na predstojećoj Svetskoj administrativnoj konferenciji 1977, važiče neki principi još ranije međunarodno usvojeni i priznati. Na prvom mestu, Svetska administrativna radio-konferencija 1971. usvojila je Rezoluciju Spa 2-1 u kojoj je rečeno da ~sve zemlje sa podjednakim pravom mogu koristiti frekvencije za radio-komunikacije posredstvom satelita". Odavde neosporno sledi da taj isti princip važi i za raspodelu pozicija na geostacionarnoj orbiti. Isto tako u dokumentu CCIR, Rep. 633 kaže se da se „određeni broj kanala za jednu teritoriju po pravilu dodeljuje sa jedne iste tačke na orbiti i sa istom polarizacijom talasa.” I na kraju, u Pravilniku o radio-komunikacijama, 428 A Spa 2 kaže se: ~u planiranju karakteristika radio-difuzne službe posredstvom satelita sva raspoloživa tehnička sredstva biće upotrebljena da se redukuje do maksimalnog praktičnog iznosa zračenje na teritoriju drugih zemalja, osim u slučajevima kada se o tome postigne međusobni sporazum zainteresovanih zemalja.”

POTREBE SFR] Upravni odbor Jugoslovenske radio-televizije razmatrao je na osnovu materijala iz Radne grupe za satelite, potrebe Jugoslavije i došao do zaključka da je za svaku republiku i za svaku autonomnu pokrajinu potreban po jedan radio-kanal za prenos TV programa, što ukupno čini 8 radio-kanala. Imajući na umu i potrebe za emitovanje radiofonskih programa, kao i činjenicu da za sada svaki satelit raspolaže sa po 5 radio-kanala, broju od 8 kanala dodaju se još 2 kanala, što ukupno

146