RTV Teorija i praksa

Roman Galič, dipl.ing.

SATELITI U PLANU RAZVOJA RADIO-DIFUZIJE U JUGOSLAVIJI

1 Plan razvoja radio-difuzije u Jugoslaviji kao kompleksan plan mora se bazirati na harmoničnom i racionalnom iskorištavanju svih raspoloživih, savremenih sredstava za produkciju, prenos i emitiranje. On mora voditi računa i o mogućnostima kojc pruža primjena umjetnih zemljinih satelita u domenu prenosa i emitiranja. Poznato je da, iz niza razloga, za to dolaze u obzir samo geostacionarni sateliti, da su za distribuciju interesantna frekventna područja predviđena za fiksne satelitske službe ono što se običnim govorom naziva komunikacionim satelitima - jer se distribucija može smatrati fiksnom službom. Za emitiranje radio-difuznog programa - a pri tome mislimo uvijek emitiranje kompletnog TV programa tj. sliku i propratni ton - kao i radio-program u užem smislu, mono ili stereo, uz današnje stanjc tehnologije, predviđeni pojas u području 12 GHz jedini je praktično iskoristiv (za radio-difuziju predviđena su inačc i područja 2,5 GHz, 41-43 GHz i 84-86 GHz). Kao mogućnosti prijema, o izboru kojih ovisi rješcnjc prostornog i zemaljskog dijela sistcma, tj. veličina satelita i komplcksnost i cijena prijemnika, ali i sam osnovni plan službe radio-difuzije preko satelita, predviđaju se individualni i zajednički prijem. Prvi, u principu, znači način koji je i sada kod nas uvedcn: svaki prctplatnik - svoj prijemnik, neovisno o tome da li je antenski sistcm centralan ili individualan. Drugi znači prijem putem većih i komplcksnijih prijemnih sistema, s rezervom kvaliteta koja će omogučiti kompcnziranje degradacije kvaliteta u šistemu distribucije, a ona može biti izvršena putcm kablova ili sistemom emisionih sredstava na zemlji, na primjer postojećom mrežom odašiljača. Samo po scbi je jasno da jc u ovom poslednjcm slučaju sloboda izbora programa u većoj mjeri ograničena. Sve cvropske zemlje, članice UER-a i CEPT~a (a naša je zemlja članica jedne i druge organizacije) odlučile su se za princip individualnog prijema.

149