RTV Teorija i praksa

Televiziju je stvorilo društvo koristeći sredstva koja pripađaju tom društvu u celini a sama televizija je instrument koji uobiičava društvo. Da bi se više znalo o televiziji sutrašnjice treba da saznamo kakvo će društvo sutra biti.

NEPOZNATO DRUŠTVO SUTRAŠNJICE Ne možemo da kažemo kako če se kroz petnaest godina, u vreme rastuće unutrašnje i spoljašnje tenzije, rešavati svi veliki problemi. Još ne znamo koliko če evropskih zemalja 1989. godine biti ili postati parlamentarne demokratije. Malo znamo o Ijudima koji če rukovoditi televizijom sutrašnjice: producentima emisija, njihovim gledaocima, odgovornim Ijudima. Godine 1990. Ijudi rođeni 1930. ili ranije napustiće radio-televiziju. Ljudi rođeni oko 1960. praviče programe, a oni rođeni oko 1945. će ih planirati i kontrolisati. Tehničari ne vole znake pitanja. Oni zrače preciznošču i sigurnošču. Predviđaju još više komunikacija i još više efikasnosti, diferencijacije, brzine i rentabilnosti komunikacije. Ali sve ovo ima postulat da je komunikacija apsolutno dobra i da će njeno proširenje tokom buduče decenije i dalje biti korisno za čoveka i čovečanstvo. Sociolozi nam predstavljaju potpuno drugačiju viziju: eksploziju, razmnožavanje, bujicu informacija. Izveštaj koji je objavio Švedski institut futurologije govori o informaciji budućnosti kao o larmi, kao o akustičnom i vizuelnom oskrnavljenju, o znacima i impulsima koji dolaze sa svih strana, a da nijedno Ijudsko biče ne može da ih usmeri. Rezultat bi bio predaja, apatija i početak razmišljanja o samoodbrani. Čovek može samo da zapuši oči i uši. Preteranost stimulacije, a u stvari samoča.

BEZ VREDNOSTJ NEMA PROGRAMA Programiranje na televiziji odgovara određenim ciljevima. Programiranje i predviđanja mogući su samo ako se prihvate i primenjuju vrednosti. Kada se televiziji poveri zadatak da

61