RTV Teorija i praksa

funkcija mass media koje daleko prevazilaze „čistu” kulturu i obuhvataju obrazovanje, nauku, stručna obaveštenja i saznanja, emocionalna i psihološka reagovanja, informisanje o zbivanjima, političke odnose, stavove i predstave. U njima se ukrštaju sve ove oblasti, označujuči jednu funkcionalnu univerzalnost koja ne mora da se, po oblicima transmisije, poklapa sa univerzalističkim duhom i sadržajem. Obrnuto, problem funkcija mass media upravo i jeste u tome što se ova dva oblika univerzalnosti međusobno osporavaju, tj. što prva univerzalnost nije automatski komplementarna drugoj, nego joj se mnogo češće suprotstavlja. Popularno razmišljanje o masovnim medijima dvoji njihove praktične i njihove potencijalne funkcije, tj. ono što oni jesu i ono što bi pod izvesnim uslovima mogli da budu. Kritikujuči biheviorističke teorije mass media kao i Makluanovu metafiziku mass media, R.Viljems (RAVilliams) posebno naglašava značaj ovog malo istraživanog područja ~pod izvesnim uslovima”, definišuči ga kao skup socijalno-ekonomskih i drugih činilaca i drugih praksa koji zajedno, nasuprot tchnološkom determinizmu, odrcđuju faktičku funkciju mass media i daju odgovor na pitanje u kojoj meri ona stvarno doprinose ostvarivanju prava na kulturu a u kojoj ga ograničavaju ili modifikuju. To su razlozi zbog kojih sc prava uloga mass media u ostvarivanju prava na kulturu mora da posmatra i u odnosima kultura-nauka, kultura-tehnologija i mass mcdia-društvo. Poslednjih godina se, upravo povodom uloge mass mcdia, sve višc raspravlja o odnosu kultura-nauka. Zastupnici konccpta

75