RTV Teorija i praksa

terese protiv onih preovlađujuče aristokratije. Razvoj industrijalizacije i nova uioga i značaj radničke klase u drugoj polovini veka, mcđutim, dovodi do ргошспс stava: buržoazija počinje da shvata da su njeni najopasniji protivnici ispod a nc iznad nje. I dok klasna linija u svetu pisanc reči nijc oštro povučena, nijc ni sasvim nejasna. Kađ su ncdeljnc škole, koje su osnivala dobrotvorna društva, počele da svoju misiju proširuju i na opismenjavanjc radnika i seljaka, pitanjc „ко treba da čita” postalo je čak kontroverznije nego ~za koga pisati”. U ovom slučaju zabrinutost nije ostala u redovima literata. Diskusiju su pokrcnuli intelektualni krugovi buržoazije. Pitanje nije bilo estetičkog karaktera niti izraz straha da če ukus opasti ako se bude izašlo u susret ukusima i sposobnostima za prijem radničkc publike. Pojavio se problem kako da se zaštite sopstveni ekonomski i socijalni interesi; ako radnici razviju naklonosti premačitanju - neće li sa time porasti i njihova odbojnost prcma manuelnom radu? Osnovni argument protiv čitanja od strane radnika bio je da se nerazvijena voIja može koristiti, i njom upravljati, dok se radnici drže u „izvesnom stepenu neznanja". Biblija bi, možda, mogla da bude dozvoIjena kao štivo, ali svako drugo štivo će radnike učiniti nezadovoljnim „manuelnim radom" koji je „ргеdodrcđen da ispunjava njihov život” Leo Lowcnthal:T/7e english Х\'lП centurv, u „Literaturc, Popular Cullure and Socict>”, Prentice Hall, Englcwood Cliffs, N.'i., str. 96.

radnici mogli da čitaju i radikalnu radničku štampu, tako da je kontrolisana intencija dobila nekontrolisan efekat. Slučaj se ponovio sa radiom i televizijom, koji su u početku razvijani za potrebe ratne tehnike kao i bržeg komuniciranja i predavanja instrukcija od strane vladajučih slojeva. (Po R. Viljemsu izraz „broadcast” - širiti, slati instrukcije i saopštenja na daljinu, danas „emitovati”, označava ovu prvobitnu funkciju radija koja se zadržala u jeziku.) Kasnije, radio i televizija dobijaju raznovrsnu društvenu primenu, uključujući i prvobitno ncžcljene efekte (ilegalne i piratske radio-stanice, komunalni radio i TV centri u kontradikciji sa centralnim, edukativna TV kao konceptualna i funkcionalna negacija komercijalnc mreže, itd.). Koliko televizija i ostali mediji pokušavaju da se nametnu kao determinirajući kulturni oblik, ili determinirajuća tehnologija, toliko sc razvijaju i aiternativne intencije i prakse koje nastojc da se probiju, i koje su u kontradikciji sa originalnom intencijom. (U studiji Kornunikacije, R.Viljems, međutim, konstatuje da je razvojem neo-kapitalizma u Engleskoj došlo do velikc koncentracije sistema komuniciranja, tj. radio i TV, izdavačke delatnosti, štampe itd. i da su močne finansijske i političke snage koje stoje iza njih znatno suzilc demokratska i kulturna prava.) Svaka tehnološka inovacija nije, otuda, samo pronalazak nego dobija i društvcno značenje u kontradiktornim odnosima uzrok-efekat. To ne znači da njihova primena nije u izvesnom stepenu determinisana odnosima socijalnih snaga tehnički napredak je u rukama korporacija koje izražavaju spoj vojnih, političkih i komercijalnih intencija, većinu

84