RTV Teorija i praksa

klase, ili u korist profita, a ipak je koriščen, i koristi se, i od strane revolucionarnih grupa protiv vladajuće klase. Zbog toga odbacivanje tehnološkog determinizma prati opasnost od druge krajnosti determinisane tehnologije koja predstavlja sličnu pojednostavljenu verziju društvenih procesa. Onaje stvarno determinisana, ali nikada u apsolutnom smislu, kao skup uzroka koji se mogu svi predvideti i kontrolisati. Nasuprot tome, realna determinisanost je stalno ustanovljavanje granica i vršenje društvenih pritisaka na različite društvene prakse i intencije, ali koje nikad ne mogu da budu podvrgnute potpunoj kontroli. Determinisanost se ne može shvatiti u teološkom smislu dogmatsko-socijalne teorije kao o nečem datom i kao jednostavnoj sili ili prostoj apstrakciji snaga, nego kao proces u kome stvamo determinirajuči činioci - kao što su distribucija moči ili kapitala, odnosi među grupama, socijalno ili fizičko nasleđe ustanovljavaju granice i vrše pritisak, ali nikad ne uspevaju da stave pod potpunu kontrolu, ili predvide sve posledice razvoja i kompleksnih aktivnosti u okviru tih granica i pod datim pritiscima i protivpritiscima. Pismenost je ilustrativan primer. U početku industrijske revolucije u Engleskoj, kada je zbog novih potreba obrazovanje trebalo da se reorganizuje, vladajuča klasa je odlučila da zbog potreba industrije uči radnike da čitaju, ali ne i da pišu 7 . Ako budu znali da čitaju - lakše će im se prenositi instrukcije. Međutim, pisanje im nije bilo potrebno, jer oni nisu imali kome da daju uputstva i lekcije. Ali čitanje je prevazišlo prvobitnu intenciju, jer su

' Leo Levental (Leo Lowenthal), koji je proučavao kulturnu istoriju engleskog kapitalizma,navodi sličnu pojavu: „Početkom XVIII v& ka”, piše on, „srednja к!л*а se sa uspehom borila da potvrdi svoje vrednosti i in-

83