RTV Teorija i praksa

mržnje koji su se kao posledica gubitka identiteta postavili na prag raja. Kakav uticaj ima čovek na to da li će dospeti do poslednje еге i kako ona izgleda? Makluan se ne bavi sistematično odnosom slobode i nužnosti ali ipak se iz glavnih teza vrlo jasno može videti da je čovek tu smatran za neslobodno biće. To proizilazi već iz tog što mediji predstavljaju odlučujuče faktore istorije čovečanstva. Da potvrdi ovu tezu Makluan naglašava da uticaju medija niko ne može da pobegne: „Duhovne i kulturne barijere koje orijentalni narodi suprotstavljaju našoj tehnici, uopšte im neče pomoči. Tehnika....stalno i bez otpora premešta težište u organizaciji naših čula, ili zakonitosti našeg opažanja”. 31 Kako nikakvog otpora nema na uticaj medija, Makluan Ijude smatra, prema tome, kao pomočne aparate, kao servo-mehanizme medija, čiji se zadatak sastoji da aparate opslužuju i drže u redu: „Time što stalno preuzimamo nove tehnike, sebe pravimo njihovim servo-mehanizmima. Zato moramo, da bi ih uopšte mogli upotrebljavati, da tim objektima, tim proširenjima nas samih, služimo kao bogovima manjih religija (...). Čovek se pri normalnoj upotrehi svojih tehničkih sredstava (ili svog mnogostrano proširenog tela) stalno kroz njih fiziološki menja i nalazi, sa svoje strane, uvek nove puteve da promeni svoju tehniku. Čovek postaje takoreči spoljni polni organ sveta mašina, kao što je to pčela za biljni svet, koja mu omogućava da se oplodi i da razvija stalno nove forme. Svet mašina uzvraća dokaz Ijubavi čoveka tako što brzo ispunjava njegove želje i čežnje, naime stvara mu bogatstvo. Zasluga je istraživanja o motivu što se otkrila seksualna veza čoveka prema autu”. 32 Covek služi mašini, ona ga mcnja i on joj istovremeno služi kao polni organ time što joj stvara nove mašine koje odgovaraju izmenjenim potrebama čoveka. Makluan označava odnos čovek-mašina isključivo kao simbiozu, 33 a odlučujuči

31 Die magischen Kaniile, str. 25. 32 Isto, str. 55. 33 Playboy-Interview, str. 74.

97