RTV Teorija i praksa

trenutku vremena. Oni nisu nikako isti po stepenu dubine i jasnosti, što je izazvano preživljavanjem ili predstavljanjem, koji su vezani sa delovanjem analizatora, koji daju saznanju nadražaje, a zavise i od objekata izvan naše pažnje. Tako, iduči za razvojem akcije na televizijskom ekranu, odmah primečujemo na njemu blesak lampe koja gori u sobi, ram televizora ili detalje njegovog dekorativnog oblikovanja. Razume se, svaki od ovih dopunskih opažaja nije tako jasan i dubok kao opažaj informacije, koja ide na ekranu, na koju je koncentrisana naša pažnja. Na analogan način u saznanju neizbežno prisustvuju još manje uočljive predstave o doživljenom u toku toga dana ili odmora: zajedno sa slikama koje se opažaju na ekranu odjednom iskrsava lik slučajno viđenog poznanika ili se javlja u pameti odlomak razmene mišljenja između putnika u trolejbusu. Reči televizijskog spikera se toga trenutka opažaju manje uočljivo, i ako je njegova replika, upučena nama, izazvala smeh drugih, mi moramo da pitamo: „Šta je kazao?”, da bi se smejali zbog onoga što nismo opazili. Opažanje sadržaja informacije bilo je prekinuto prebacivanjem pažnje na drugi objekt, koji je na trenutak zauzeo gotovo sve saznanje recipijenta. Ipak to ne znači da je pažnja izašla iz okvira aktivnosti, kojom se subjekt bavi u granicama određenog vremenskog razdoblja. Ne gledajuči na u njoj prisutno svojstvo dinamičnosti, pažnja se, pre svega, određuje kolosekom aktivnosti i vraća u njega posle svakog kolebanja, proizašlog iz biio kog razloga. Poštovanje svojstva dinamičnosti pažnje u procesu masovne komunikacije je izuzetno

108