RTV Teorija i praksa

takozvanog neutralnog rada, nije pitanje u tome da vrednosti nisu bile prisutne ili da su se izgubile, več da su se istraživači indentifikovali sa vrednostima sistema establišmenta tako da je izgledalo kao da su se vrednosti izgubile. Izgleda prilično jasno da su u celini ova „neutralna” ispitivanja poslužila za održavanje status quo-a. Ako su neizbežno ugrađeni u celokupni istraživački rad konzervativni elementi, onda bar da se suočimo s tim a ne da izigravamo neutralnost, јег to je nemoguće. Treba da priznamo da je ono što radimo ugrađeno u sistem u kome delujemo i radimo. Istraživanja su oblik društvene kontrole, iako često pokušavamo da objašnjavamo naše namere u smislu razjašnjavanja, dubljih saznanja, odlučivaja na bazi informisanosti, boljeg razumevanja itd. Bar treba da smo spremni da posmatramo društvene nauke kao kariku u službi političko-privrednog sistema, bilo da je kapitalistički ili socijalistički. U vrsti posla kojim se bavimo potrebna je stalna opreznost i samokritičnost u odnosu na ova pitanja. IZGLEDA DA LJUDI, KAKO UNUTAR TAKO I IZVAN SREDSTAVA KOMUNIKACIJA, POSMATRAJU ISTRAŽIVANJA U NEKOLIKO OBLASTI KAO PRETNJU ILI IZAZOV Na našu štetu, mi znamo da ima još uvek Ijudi koji misle na način prostih modela: uzrok - posledica i onda kada raspravljaju o prikazivanju nasilja i agresije u sredstvima komunikacija. Neki istraživači kao da su zaveli sebe i druge svojom opsesijom elegantne jednostavnosti jednodimenzionalne analize. Treba da imamo na umu da je nasilje definisano kao kultura i subkultura; da ne treba svako nasilje smatrati negativnim; da su mediji ozakonili neke oblike nasilja i da medij može igrati izvesnu ulogu u određivanju nekih problema i u povezivanju izvesne grupe sa određenim oblicima ponašanja: i da ima šireg i večeg uticaja od podražavanja i povečanja stepena agresije; da, što se tiče televizije, nasilje ne potiče samo od prikazivanja nasilja već može biti vezano za relativno lišavanje ili frustracije (što može biti vezano za medij koji se ne odnosi na nasilje, kao što su, na primer, reklame); da ima i drugih faktora izvan medija koji su od uticaja; i da bi možda vredelo proučavati one koji izgleda da su tako silno zabrinuti za nasilje u sredstvima komunikacija a koji takođe

122