RTV Teorija i praksa

ISTRAŽIVANJA

Hilde T. Himelvajt

ODNOS ISTRAŽIVANJA PREMA PLANIRANJU I STVARANJU TELEVIZIJSKIH PROGRAMA

U poslednjih deset godina mnogo je urađeno na istraživanju uticaja televizije na mlade Ijude u SAD, Nemačkoj, Engleskoj i Japanu. Međutim, uticaj istraživanja na televizijsko stvaralaštvo je praktično ravan nuli. Istraživanja obično finansiraju fondacije i po pravilu dobijaju blagoslov od televizije koja pokazuje živo interesovanje za napredak istraživanja. Ohrabren ovako izraženim interesovanjem istraživač (a istraživači su neizlečivi optimisti) se potrudi da u svom izveštaju istakne one zaključke za koje smatra da su od značaja za planiranje i stvaranje programa. Šramov (Schramm) izveštaj Televizija u životu naše dece i Nafildov (Nuffield) Televizija i dete su primeri ove vrste. Onda se dešava nešto čudno. Izveštaji se ne čitaju da bi se saznalo kako deca reaguju na televiziju već pre na način na koji članovi vlade čitaju Deningov izveštaj. Hvale se spremno prihvataju i uveličavaju, a ukazivanje na nezadovoljavajuće stanje stvari se prenebregava ili se rađaju protiv-argumenti (posledice prevelikih sloboda u pogledu morala, čitanja o nasilju). Izneču samo dva primera. Kada je Nafildov izveštaj prvi put objavljen (nekoliko godina pre Šramovog o američkoj deci) „Kolumbija Brodkasting Kompani’ je iskoristila svoj prostor za oglase u listu Njujorker da preštampa one delove istraživanja koji pokazuju da televizija nije štetna. Malo kasnije, TV služba za informacije, američka služba koju finansiraju razne televizijske kompanije, preštampala je besplatno 3.000 primeraka prvog dela izveštaja u kome su sumirani rezultati i date sugestije prosvetnim radnicima i roditeljima. Dovde je sve kako valja, sem što nije štampano, pa nije bilo ni dostupno, poslednje, po našem

128