RTV Teorija i praksa

do socijalne prepreke: ~moj otac i mati našu Ijubav brane”, i pretnje zbog toga: „пе daj da nas rastave ovi Ijudi zli” ili slično: „sudirao, sudimo svima onima, koji nam brane da se volimo”. Posebno su brojne i veoma često korišćene pesme zbog odlaska na privremeni rad u inostranstvo. Oživljavanje ovog socijalnog čina, inače poznatog motiva i u izvomim, pečalbarskirri pesmama, propračeno je novim uslovima i ciljevima odlaska. „Vozot braćo trgnuva, pravo za Germanija stari majki ostavuvat, drobni deca da gleduvat. So libeto odime pari da spečelime pari da spečelime, kuća da napravime”. Nostalgija za zavičajem je ipak stara: „teško je slavuju bez luga, teže je meni u tuđini bez majke, bez oca, bez sestre, bez druga”. Usledi iz tuđine i čitavo pismo; „како si oče, kako si majko, kakvo je tamo vreme da li se momci žene, pita li neko za mene”. I dok je ovo osečanje tuge i osamljenosti moguče razumeti jer ima socijalno zaleđe, teško je prihvatljivo zapomaganje nad samim sobom, sudbinom, životom, koje se često sreče i koristi u emisijama Želja... Ta vrsta životnog nihilizma sumnjiči i odbacuje sve društveno, nudi izolacionizam, individualizam i kafansko razrešenje problema. Navodimo samo karakteristične

152