RTV Teorija i praksa

odlučili smo da, prema stenografskim beleškama, donesemo izvod iz diskusije. Nužna sažimanja izvršila je Redakcija. DARINKA SIMIĆ, glavni urednik Muzičkog programa Radio-Beograda: Mnogi od vas se sećaju da smo juna 1971. razgovarali o novokomponovanoj narodnoj muzici, pojavi koja je u to vreme bila u svom zenitu, zajedno sa svim problemima koje je sa sobom nosila. Nekoliko meseci kasnije, pismo druga Tita i Izvršnog viroa potvrdilo je ispravnost naše akcije i zaključaka koje smo tom prilikom doneli. Mi smo se danas ovde sakupili da proverimo kako smo sprovodili te zaključke, gde se danas nalazimo u tom pogleđu, a i da porazgovaramo šire o rekreativnoj muzici uopšte, znači pored narodne i o tzv. zabavnoj muzici. Utoliko рге što nam se čini da se u poslednje vreme granice između ova dva žanra sve više brišu i da nam je često teško đa se opredelimo da li jednu kompoziciju da svrstamo u zabavnu ili narodnu muziku. Drago mi je što mogu da podsetim da smo рге pet godina na tom savetovanju na neki način prorekli ovu pojavu i predvideli razvoj, na primer, jugoslovenske pop-muzike u folklornom stilu, što se u međuvremenu i obistinilo, Verujemo da se od tada situacija znatno promenila u pozitivnom smislu na našim programima, isto tako kao što smo svesni da je ostao nerešen i ceo niz problema od kojih neki prevazilaze mogućnosti i kompetencije Radio-Beograda i zahtevaju širu društvenu akciju. Mislim pre svega na sveukupnost dejstva masovnih medija u istom smeru, o čemu je i na prošlom savetovanju bilo govora, a što do danas nije postignuto u dovoljnoj meri. DUŠAN PLAVŠA, muzikolog: Nedavno sam pročitao misao da su kritičari Ijudi koji imaju nešto da kažu i kad nemaju ništa da kažu. Ja sam na ovaj sastanak došao upravo zato što nisam imao ništa da kažem. Taj deo programa ja veoma retko slušam, a kad ga slušam, to znači kad je otvoren radio, obično ga pažljivo ne slušam, nego

158