RTV Teorija i praksa

2. koreografskoj igri, 3. modnoj reviji. Odgonetanje smisla simbioze sporta, igre i mode kojoj prisustvuje publika određenog ukusa i manira (u dvorani), a koja se izvodi po specifičnom obredu (neumitno duge pauze između najave, plesa i odlaska klizača sa ledene ploče), znači i obrazlaganje značenja što ga ima umetničko klizanje na televiziji. Istovremeno, važno je uočiti da tu i počinju razlike doživljaja ove sportske discipline u sportskoj dvorani od doživljaja koji nudi televizijski prenos istog događaja. U konkretnoj sportskoj dvorani pomenute pojave doživljavamo kao simbiozu više ili manje spretnu po igrača koji tog trenutka kliza, a pri televizijskom prenosu istog, naznačenu vezu sporta, igre i mode proživljavamo kao sinkretizaciju neraskidivih, zavisnih celina. II Kako je svaki sportski događaj predstava, oblik agona, sa jasnim, uočljivim dramatskim postavkama koje u stvarnosti gledaoci iščekuju i podražavaju, televizijski prenos jednog sportskog događaja zahvaljuje svoju televizičnost predstavljanju tih bitnih, odredišnih značajki datog sporta. Što je sportska disciplina uproščenija, jednostavnija u izrazu (jedrenje, na primer), televizijska slika je preciznija, primerenija svrsti (prenošenju poruke „о jedrilici koja plovi - utrkujuči se radi našeg uzbuđenja i navijanja”!). U sportovima koji obiluju detaljima u sadržaju (fudbal) i u izrazu (ragbi), stvar se utoliko komplikuje što se smisao igre (ne nadmetanja!) gubi dok kamera zabeleži totalitet atmosfere događaja. Košarka, jedan od najtelevizičnijih

43