RTV Teorija i praksa

Radio intimno stiže do svakog slušaoca, uspostavija odnos sa svakom ličnošču, daje mogučnost neizraženoj komunikaciji između autora, spikera i slušaoca. To lično iskustvo Makluan smatra za najneposredniji vid radija; „Dubine radija su pune rezonirajućeg eha plemenskih rogova i starih doboša. U prirodi ovog komunikacionog sredstva leži moč transformisanja psihe i društva u jedinstven odjek eha. Dimenziju odjekivanja radija nisu otkrili radiofonični autori, sa izuzetkom nekolicine. Slavna emisija Orsona Velsa o invaziji Marsovaca na zemlju bila je samo obična demonstradja moči auditivne slike koju stvara radio. Hitler je upotrebljavao radio na isti način kao Orson Vels, ali to je bilo realno. Što je Hitler postojao u političkom životu, to je omogučio radio i sistem koji je dozvoljavao direktno obračanje masama. To ne znači da su ova sredstva prenela njegove misli na efikasan način nemačkom narodu. Ne, njegove misli nisu bile važan element. Radio se pobrinuo za prvu masovnu proveru elektronske implozije, taj negativ kompletnog pravca i značenja zapadne civilizacije. Za Ijude iz klanova, za one kojima je ceo društveni život samo ekstenzija familijarnog života, radio če i dalje biti prinudna provera. Visoko obrazovana društva koja su potčinila privatni život ličnom angažovanju u poslovnom ili političkom svetu, uspela su da bez revolucije apsorbuju i neutralizuju imploziju radija.” Makluan smatra da je radio u visokim društvima stvorio duboko i nedefinisano osećanje krivice, Svako novo Ijudsko angažovanje povezano je sa izvesnim strahom i nesigumošču. Pošto je alfabetizam izazvao veliki polet inđividualizma i pošto je radio, suprotno, oživeo staro iskustvo plemenskih i klanskih veza, kultivisani Zapad je pokušao da pronađe neki kompromis u osećanju kolektivne odgovornosti. Tako iznenadno stvorena pobuđa bila je nejasna kao i ona koja je ranije stvorena pod literarnom persijom, a koja je davala podsticaja individualizmu i neodgovornosti. Niko nije bio zadovoljan takvim rešenjima. „Gutenbergova tehnologija”, piše Makluan, „stvorila je u XVI veku novi nacionalni entitet, vizuelni, koji je polako bledeo pred industrijskim razvojem i ekspanzijom. Radio i telegraf su neutralizovali nacionalizam, ali su na najrigorozniji način izazvali arhaične plemenske fantome”. Radio ima taj intimni i osobeni karakter komuniciranja sa svakom ličnošću i ponekad, poruka koju prenosi, duboko odjekuje nekom magičnom snagom od koje vibriraju i one

94