RTV Teorija i praksa

pitanju kao što je pitanje masovnih komunikacija, u ovom našem vremenu i društvu, i pozvao na „iskreno suočavanje, što je moguće detaljnije, sa osnovnim pitanjima sadržanim u prihvatanju takvog saznanja.” Poziv je zaista došao u pravi čas - to sam i ja izjavio u Veneciji - jer, nažalost, o tom pitanju več duže vremena i sa više strana neprestano se iznose uopštene hipoteze, koje se apstraktno pozivaju na „vrednosti” veoma dvosmislene sadržine, dok se u stvarnosti odvijaju procesi koji menjaju položaj sredstava za stvaranje informacija i kulture, kao i tokove distribucije, pod ni malo tajanstvenim pritiskom različitih interesa. ; Nezamislivo je, dakle, upuštati se u suštinu stvari, vrednovati i interese i odluke, kao što je nezamislivo, takođe, diskutovati o ; tome izvan poslaničkih mesta (kako je više puta, kritikujuči , „rezervisanost” rada upravnog saveta RAI-TV, drug Damiko ) (Damico) poželeo da umeša i „operatere” i „korisnike”. 1 Mi se već godinama bavimo pravljenjem nekakve analize, I pokušavajuči da učimo i iz prakse koju, organizovano ili ; spontano, sve više predlažemo za osnovu, veoma izdašno i to [ ne samo u Italiji. [ Forčela (Forcella) tvrdi da ne postoje recepti, i to je apsolutno ; tačno i, dodao bih - na sreču. Međutim, čini mi se manje ; istinito, da ~ne postoji niti jedna skica neke marksističke t teorije” ni u Italiji, ni drugde, vezane za ovo polje. Sve od ■ Brehtovih (Brecht) članaka o teoriji radija, preko razmišljanja 1 Bendžamina (Benjamin), Encensbergera (Enzensbergera) i Altisera (Althusser), neki elementi su bili obrađivani u tom 2 smislu, čak se počelo i sa njihovim prevođenjem na konkretne I predloge, potpuno svesno da takav rad podrazumeva ozbiljno i kolektivno angažovanje i stalnu želju za učenjem iz prakse. IKRIZA JEDNOG „MODELA” ■lNajzad, upravo iz tih elemenata sam pokušavao da izvučem ?stavove koje citira Forčela (Forcella) o pojmu „pluralizma” i o 'konkretnoj mogučnosti usmeravanja takvog procesa koji bi Jtransformisao radio i televiziju i druga sredstva komunikacije u .'instrumente za masovnu produkciju informacija i znanja (koja, esuprotno od Forčelinog stava, ne izgleda tako nevažna u qperspektivi).

113