RTV Teorija i praksa

Dubois-Dumee) rezimira dosta uspešno prigovore upućene novom sistemu organizacije: „Nekoliko dobrih emisija ne sacinjavaju dobar program, tj. ne čine dobrim celokupan program. Ono što je jasno to je .divlja’ konkurencija koja nas staje cestih udvostručavanja programa: filmovi u iste sate iste utakmice na više kanala, ukratko, gotovo potpun nedostatak koordinacije(...) Ima još težih primedbi, Kreativnost opada iz dana u dan, televizija c'e uskoro postati samo podrška filmu, pozonštu, ih debatama, bez ičeg originalnog (...) Pravimo televizijski program kao što se pravi slatko. Televizija nas opskrbljuje ,spektaklima’, ona se malo interesuje za komunikaciju, za susret sa TV gledaocem. Ona nešto prikazuje. lako se nikome ne obraća (...) Ona ne vrši transmisiju več retransmisiju. Najimpresivniji je slučaj filma: televizija prikazuje godišnje pet stotina filmova sa tendencijom povećanja (...) Da, kreacija je sve ređa'u svim TV žanrovima. Masovno se kupuju američki filmovi (...) Debate su sve češče (...) ,Debatit je postala u svim vidovima, bolest francuske televizije, jer nije skupa. Postoji još jedna ozbiljna bolest, koju je Zan-Mari Dro (Jean-Marie Drot) nazvala ,sondažit’ (...) Veći priliv prihoda od reklama zavisi dobrim delom od auditonjuma. Da li to potvrđuje da sondaže (merenje broja gledalaca) ponovo dobijaju na značaju, jer oglašivači žele najbolje vreme, tj. vreme pre ili posle emisija koje imaju najveći uspeh (..,). Zaključak je jedostavan: u sate velike gledanosti stavljaju se na program emisije koje imaju nesumnjiv uspeh, čak iako su bezvredne i bez originalnosti. Bez sondaža gube se oglašivači i dobar deo prihoda neophodnog za funkcionisanje TV programa.” Režiser Žerar Kušan (Gerard Chouchan) sudi o ovakvoj situaciji : „Degradacija programa dolazi delimično usled toga što su rukovodioci odlučili; nema mešanja žanrova. To znači: kad informišem ja ne zabavljam: kad zabavljam to nije kultura... Najzad dolazimo do ovoga: ako pravite portret jednog poštara, ne govorite mnogo o njegovoj plati, niti o broju kilometara koje on pređe u toku dana (...) Sve je to politika. To pomalo liči na Bomaršeovu tiradu; .Ukoliko ne govorite ni o Ijudima na položajima, ni o finansijama, ni o bankarstvu, ni o crkvi, ni o dvoru, možete da se bavite pravljenjem televizijskog programa...’” U istom su duhu i reči

L “ passwn des Saltimbangues, „Tćlćrama" od 20,6.1975.

128