RTV Teorija i praksa

prezentiraju kao mali deo sebe samih”. Za druge pak, istinski problem, koji postavlja kreacija, to je problem „vladajuće ideologije . „Sistematski, sa tvrdoglavom upornošču, vlast nas preplavljuje kulturnim stereotipima i pothranjuje mistificirano zadovoljenje realnih potreba” - piše Serž Gofar (Serge Goffart) 16 . Autori Bele knjige, koja je namenjena informisanju publike o „najozbiljnijim aktuelnim pitanjima-problemima' 7 i brojni TV režiseri, istog su mišljenja”. ~Na televiziji se kultura kao reč, uzima u najširem smislu reči” - izjavljuje Marsel Blival (Marcel Bluwal).- „Vlada je isto to, takođe, shvatila i postavila sebi pitanje: ako počnemo od nečega što nije informisanje, kako čemo preneti ono što nazivamo ideologijom? (...) Drama, film i serija iziskuju sklad ideologije i sadržaja (...) Igre znače, tj. igrani program stvara mogučnost da se brzo dođe do novca putem sredstava koja svima stoje na raspolaganju... Sa zabavom je još gore. Pokušavaju da nas übede kako šou-biznis ne postoji, jednako ističuči da je, zahvaljujuči njemu, moguča zarada...”' 8 . Što se tiče Žak Krijea (Jacques Krier), on navodi primer filma i američkih serija: „Kupovinom stranih emisija nastala je invazija američke ideologlje na mozak TV gledalaca (...) To nije kultura, več priprema za potrošnju proizvoda multinacionalnih ideologija” 19 . On dodaje: ~U naporu da vidi stereotipe, život iščezava (...) Dakle, ne može se govoriti o nacionalnoj kulturi bez žive kulture; za Žerar Kušana (Gerard Chouchan), ,kultura je nacionalna kad izražava duboke tokove jednog naroda’ (...) Kada se takvo delo emituje, ono postaje svojina svih. Kultura, to je jedan u svima, svi u jednom...” 20 . Evo, dakle, kako se problem stvaralaštva i kulture transponuje na političkom planu: na planu kultume politike. „Neko vreme država je igrala ulogu mecene” - tvrdi Marsel Blival 21 „međutim, već oko 1968. godine, ona počinje da shvata nova strujanja, koja se javljaju u kritici tradicionalne kulture, iako nemarksistička, sve više dovode u pitanje verodostojnost načina prikazivanja i izraza postojećeg društvenog života, tako da je i sama tradicionalna kultura primorana da u sopstvenim okvirima preispituje dmštvene odnose... Stoga se išlo hladnokrvno na dezinformisanje...

18 Tšlšvision: le roi Profit, Serge Goffard, ~La Nouvelle Critique", februar 1976.. 17 Notre tšlšvision et nous, Sindikat francuskih TV-režisera (C.G.T.), maj 1975..

le, i 8 ,20 i 2i. Sm VO fr e ć CTan> ie S grimaces de la socištš en crise, Serge Goffard, „Las Nouvelle Critique”, septembar 1975.

132