RTV Teorija i praksa

Što se napretka u oblikovanju ovih programa tiče, on je očigledan. Može se reči da su najuspešnije one EKO poruke koje se saopšte uz dobru muziku, uz šalu, anegdotu, zanimljivost. Utisak prisutnosti koji na slušaoce ostavlja dobro poznati glas glumca, voditelja ili spikera koji preporučuje neki proizvod, može da bude od velikog uticaja na budučeg kupca. EP emisije obično se prate uopšteno, bez napora, doživljavaju se kao zabava i razonoda. Takva nenametljiva, »kapilarna« propaganda može da da i največe efekte. Naravno, još u EP programima ima neusklađenosti sa zahtevima i potrebama društva. Ima i takvih poruka koje, u stvari, razvijaju potrošački mentalitet. U programima luksuznih predmeta, skupih putovanja u inostranstvo, mora se imati više mere nego što je sada slučaj. Ne treba ni učestalošču informacija o tome, niti načinom na koji se saopštavaju, nametati uverenje da je čovek manje vredan ako ne ode na takav put, Ui ne nabavi određen proizvod. Kada je reč o turističkim putovanjima, sigurno bi našem radnom čoveku korisnije bile informacije o tome gde može, u blizini grada u kome živi, da korisno i udobno provede vikend, nego pozivi turističkih agencija na putovanja u svetske metropole! Pitanje je treba li insistirati na tome da je čovek savremen samo kada plaća čekom U EP porukama ne bi se smelo računati na to da je čovek sve spreman da učini, sve da kupi kada je u pitanju zdravlje. Bez obzira na to da li proizvođač ima odgovarajuči atest, nismo sigurni da treba upomo

192