RTV Teorija i praksa

Slavko Nastič

RAZGOVORI GLEDALACA I NOVINARA

Jedan metodski postupak u traganju za mogućnostima šireg i neposrednijeg uticaja gledalaca na RTV-programe teievizije U samoupravnoj društvenoj funkdji radija i televizije neophodni su česti i, može se reči, stalni kontakti slušalaca radija i gledalaca televizije sa programskim radnicima ovih medija. Ti kontakti su samo dio mogućnosti da slušaoci i gledaoci, organizacije građana i institucije utiču na programsku politiku i karakter programa i da demokratizuju funkciju radija i televizije. Građani i njihove organizacije imaju i koriste i mnoštvo drugih mogučnosti javnog istupanja i izražavanja svog mišljenja i svojih stavova o programima radija i televizije, počev od pojedinačnih reakcija i istupanja na javnim skupovima, do napisa u štampi i do institucija programskih savjeta. Ovdje nas zanima ona mogućnost kad slušaoci i gledaoci neposredno mogu da stupe u kontakt sa programskim radnicima radija i televizije i da sa njima razmijene mišljenja o programu. Razmotrićemo jednu takvu mogučnost koju smo praktično provjeravali u istraživačkom radu. Uspostavljanje kontakta između gledalaca i televizije, odnosno slušalaca i radija u bilo kojoj formi, nije jednostavno i lako izvodljivo. Na jednoj strani je veliki auditorijum (stotine hiljada, pa i preko milion Ijudi u SR BiH) koji čine pojedinci različitih ličnih i socijalnih obilježja, lociranih na velikom prostoru, u selima i gradovima, sa različitim mogućnostima komuniciranja. Na drugoj strani je radio, odnosno televizija, kao nevelika organizacija u kojoj su radnici, naročito programski, zaokupljeni napregnutim tempom složene proizvodnje i emitovanja programa. Veza između ova dva subjekta je stalna i višestruka u jednom smjeru - od radija i televizije ka slušaocima i gledaocima (komunikator - recipijent). Veza u obrnutom smjeru nije ni stalna ni intenzivna, ne postoji ni posebna organizacija ni tehnika koja

219