RTV Teorija i praksa

Edvard Stašev - Rudi Brec TELEVIZIJSKI PROGRAM - REŽIJA I PROIZVODNJA

Interno izdanje: Televizija Beograd, 1970.

Reprint izđanje knjige Televizijski Program - rezija i proizvodnia. Edvarda Staševa i Rudija Breca, u prevodu Marte Maiagurski, jedna je u nizu siičnih publikacija koje bi se, zajednički, mogle nazvati priručnicima televizijskog zanata. Namenjena prvenstveno mladim TV poslenicima i studentima televizijskog medija, ova knjiga, kao početno štivo, pokušava da na osnovu praktičnih iskustava američke teievizijske proizvodnje (kako „velike”, mrežne televizije, tako i lokalne, televizije malih stanica), dS elementarne pojmov? o televizijskoj proizvodnji sa posebnim akcentom na televizijsku režiju. U sedamnaest poglavlja, na 439 stranica, autori opisuju osnovne karakteristike televizijske proizvodnje, vrste televizijskih programa, upotrebu televizijske tehnike, osnove televizijskog jezika, elementarne estetičke pojraove, a daju i opise uloge televizijskog reditelja potkrepljene najtipičnijim primerima televizijskih žanrova sa kojima se reditelj, u svom poslu, susreće. Po namerama i smislu, po sabranim i izloženim iskustviraa televizijske proizvodnje a i po pratećim ilustracijama, ova knjiga može se, za naše pojmove, nazvati prevaziđenom jer, očito je da je pisana na osnovu iskustava televizije pedesetih gođina ovog veka. Zastarelost se naročito oseća u odnosu na tehnologiju televizijske proizvodnje, a samim tim odražava se donekle i na sadržajne,

estetske, izražajne elemente televizijske proizvođnje. U ovoj knjizi oseća se, u prvom redu, era „žive” televizije, pre široke primene magnetoskopa, što je, ipak, različito od savremene renesanse „žive” teievizije. Oseća se ograničenost u vrlo širokom polju iskustva, ne samo u domenu iskustava sa VTR tehnologijom, već i na polju iskustva sa reportažnim kolima, novijom, laganom studijskom tehnikom, kolortehnoiogijom, a da ne govorimo o portabl tehnici, prenosnim vezama, novijim tendencijama ka digitalizaciji elektronskih procesa itd., itd. S druge strane, ono što je, iz bogate televizijske prakse, u ovom tekstu prezentirano obojeno je iskustvima i motivima koji u organizacionom, etičkom pa i društvenom smislu ne odgovaraju u potpunosti zahtevima naše, domaće, televizijske teorije i prakse. Radi se, naime, o iskustviraa jedne televizije koja je u prvom redu komerdjalizovana teievizija, i u knjizi Staševa i Breca oseća se stalna težnja ka zanatsko-trgovačkom poimanju talejdziiskog, msdiia. Možda zato, vrlo bogati segmenti teievizijske prakse, kao na primer informativni program, dramski program, obrazovni program itd., u poglavlju koje nosi naziv Oblici TV programa, ne zavređuju više od dva-tri paragrafa teksta u kojima se ođređeni TV oblik opisuje kao formula koju, na određen način i u određeno vreme, treba primeniti. Iskustva strana našoj televizijskoj Praksi osećaju se i u opisima neposredne televizijske proizvodnje a

237