RTV Teorija i praksa

svoje sopstveno biće; naime, ~i mutne tvorevine u mozgu Ijudi su nužni sublimati njihovog životnog procesa koji se da empirijski konstatovati i sa svojim raaterijalnim predpostavkama povezati”, a ti stvarni životni procesi i jesu biće Ijudi, po Marksu. Prema tome, ukoliko spektakl uopšte predstavlja sublimat Ijudske životne prakse on se istovremeno javlja i u ulozi jezika kojim se, na njernu svbjstven način, jedino i mogu zahvatiti neki siojevi te životne prakse, stvarnosti. Odnosno, spektaklom S . C ob _ elodan ) u i u pojave empirijske stvarnosti na način koji je drukčiji od mišljenja i njegovih proizvoda uzetim kao oblik logičko-intelektualne spoznaje sveta, stvari i pojava; spektakl je u tom smislu i forma saopštavanja pojava empirijske st\ arnosti tj. poruka; On je, dakle medij u kome se stvarnost doživljava predstavno a to znači i čulno, jer je sazdan na simbdličkoj strukturi koja obezbeđuje čulno-telesnu zamenu za u njemu predstavljenu stvarnosL Tako ono što je mogućno ostvariti spektaklom i u njemu svojstvenom mediju simboličkoj predstavi, nije moguče postići ni na koji način na planu jedne diskurzino-logične komunikacije. Zato se spektakl i javlja u ulozi poruke čijim posredstvom se komuniciraju saznanja stečena na poseban način i sredstvima kojima se inače ni u jednoj drugoj oblasti saznanja ne možemo poslužiti, to posebno važi za oblast naučne spoznaje sveta, te spektakl kao oblik imaginarne prezentacije pojava Ijudske’ stvarnosti ostaje u mnogo čemu nezamenljiv oblik saznanja. Samom činjenicom da smo spektakl, pored ostalog, oglasili porukom pruža mogućnost za njegovo ispitivanje i sa stanovišta teorije informacije, što je i predmet ove rasprave. Sa stanovišta teorije informacija spektakl svrstavamo u red estetičkih poruka, a sam proces komuniciranja poruka te vrste smatramo estetičkom praksom. Činjenica pak da je reč o Poruci koja posreduje stvarnost na nivou estetičkog ukazuje i na svu složenost komunikacionog čina kojim su objedinjeni bitni momenti u kretanju poruke od komunikatora ka recipijentima, publici. To se objašnjava činjenicom da je estetička poruka - poruka koja osim informativne činjenice obezbeđuje i veoma izražen estetički doživljaj tj. emocionalno - aktivno srastanje recipijenata sa zbivanjem, idejom, sadržanom u njemu. I, upravo zbog svoje estctičke dimenzije spektakl i može da odigra ulogu fenomena kojim se društveno relevantna iskustva ne samo transponuju u odgovarajući

27