RTV Teorija i praksa

Razlika između namerne i postnameme pažnje najbolje se vidi u procesu opažanja televizijskog programa novosti i televizijskog obrazovnog programa. Postnamerna pažnja, stvorena kao proizvod koncentrisanja i udubljivanja u ponuđenu informaciju, gotovo uvek se javlja u prvom slučaju i retko u drugom. Ali ona je mogućna i pri opažanju obrazovnog programa, kada se namerna pažnja transformiše u postnamemu uz postojanje iskustva ili znanja iz oblasti koju obrađuje emisija ili znatiželja. Postnamema pažnja je takođe raznovrsna i može u sebe uključiti različite raznovrsnosti. N.F. Dobrinin naveo je dve takve raznovrsnosti: jednu, koju podržavaju osečanja, i dmgu, koju podržava stvaralački proces. Postnamema pažnja prve vrste naročito često i veoma efikasno se realizuje u procesu masovnih komunikacija. Dobro je poznato kako privlači i prikriva za sebe pažnju emocionalna informacija u novinama, na radiju ili televizijskom programu, u bioskopu. Obraćanje osečanjima se pokazuje kao najsigurnije sredstvo podržavanja intenzivne i postojane pažnje auditorijuma. Dve vrste postnamerne pažnje, koje smo gore naveli, misli se da mogu biti dopunjene još jednom postnamernom pažnjom, koja se podržava očekivanjem od informacije efekata koji če zadovoljiti tekuće psihičke potrebe pojedinca. Postnamema pažnja zadržava se, na primer, na informaciji koja ima autoritativan efekat. Metodom prostog saslušavanja ustanovilo se da je članak Dobra reč o taksistima 6 privukao pažnju 100% ispitivanih šofera moskovskih taksija, koji su pretplačeni i

6 Vidi: „Pravda”, 3.april 1969. godine.

51