RTV Teorija i praksa

Cankarem, sa njegovom dramom Kurent. Ispunjena je mnogobrojnim simbolističkim akcentima, čudna u svojoj strukturi, \t!o nezahvalna i za scensku realizaciju, a kamoli za radio-realizaciju. Bio je to zaista smeo poduhvat. Narator je imao isuviše naglašenu funkciju. Isuviše se često javljao, objašnjavajući često poznate stvari. Prisustvo komentatora i njegovog glasa umanjivalo je poetsku snagu Cankareve reči, U svakom slučaju navodi nas na razmišljanje o potrebi adaptacije klasičnih dela kcja su, čini mi se, nepravedno izgnana sa radio-programa. Naravno, ne zalažem se za adaptacije po svaku cenu. Mi moramo izvoditi radio-dramska dela, tj. dela pisana za radio, a adaptaciju možemo tretirati kao nužno zlo, međutim, to nužno zlo pretvara se u dobro kada adaptacija uspe. Slična razmišljanja izazvala je radiorealizacija iz Radio Prištine Godina sa četiri proleča, (Viti me kater pranvera) Ramiza Kelmendija. Izvrsna proza, zaista neuobičajeno obojena iskrenim akcentima, koju je vrlo vešto i dobro kazivao izvrsni glumac - Dibran Tahiri. Ali pitamo se da li ovaj narativni ton može i danas biti sredstvo savremenog radijskog izraza? Nekoliko realizacija se nameću nekim svojim rešenjima. Reč je o drami Buljine u pustim kućama, Dušana Ilića. Čini mi se da je to primer koliko stereofonski snimak, majstorski izrađen, može đa dovede do sopstvene negacije. Sve je, što se snimka tiče, bilo kristalno jasno. Verovatno su uglavnom u studiju proizvedeni efekti hoda Ijudi koji se kreću uzbrdo, zatim šum vode. Sve je tu bilo jasno, čak su i glasovi bili sonorno jasni, aii nismo imali uverenje da je reč o starim Ijudima. U ovoj realizaciji ostavila je veoma lep utisak muzika Konstantina Babiča. Imala je u sebi i potrebnu tajnovitost, ali i izvestan ilustrativni ton, u ovom slučaju veoma potreban da bi nam pokazao privezanost čovekovu za zemlju, za podneblje u kojem je živeo i borio se. Više je to jedna radijska poema nego radio-drama, ali u ovakvoj radio-realizaciji Marjana Radojčiča, možda je zazvučala suviše drukčije nego što bi trebalo po svom sadržaju. Najmlađi autor - Duško Pavlović iz Sarajeva ima 19 godina. Predstavio se delom Šetnja u vrtu kaveza. Delo ima skrivenu simboliku. Odaje mladost autora, njegovu knjišku inspiraciju. Buduči da sam slušao iz sarajevskog studija niz drugih, boljih

63