RTV Teorija i praksa

...Moram kazati da je i Neđa Depolo svoj posao uradila sjajno, iz prostog razloga jer smo bili pritisnuti Zoranom Petrovićem, njegovim tekstom i teatrom. Ako bih hteo da kažem koja je to originalna radio-drama koja nam se nameće, onda mislim da je to bez sumnje Of, ptica ili poskok. To je cno uistinu što možemo prihvatiti kao radio-dramski tekst Od savremenih pisaca ko je pnhvatio izazov? Mislim da je to Ramiz Kelmendi sa svojom pričom. Koliko je ona monodrama, u ovom času to je važno, S čime se još ne slažem kad je u pitanju dr Raško Jovanović? Kako se uopšte može objasniti, posle svega što je studio Beograd ovih 15-25 godina imao u razvoju jugoslovenske radio-drame, da dođe sa ovakvom selekcijom?! Ko stoji iza te selekcije? Mi koji slušamo program Rađio Beograda, mi znamo tačno da na tom programu ima deset, stodeset, boljih dramskih tekstova nego što smo ovde čuli. Pa ko to u stvari s nama tera šegu ovde?! Ja moram da kažem da je na ovom Festivalu najrđavije prošlo samoupravljanje. To je stupidno! Da vam uši pocrvene! Najstrašnije je što ta Tuda koža, upravo hoće da bude dokumenat Ona nije naprosto ništa! Među ostvarenjima koja su pripremljena za djecu, morara priznati, ima jedan izvrstan prilog kompozitora Ivane Stefanović. To je bio istinski doživljaj. Tekst Dugme lutalica sam po sebi kao scenario, bio je samo jedan okvir za kompozitora. Usuđujem se kazati da smo dobili prvu istmsku radio-operetu za djecu. Ne treba tu tražiti ni neki smisao, ni nešto u stvari što bismo upamtili, ali muzički gledajući to je dovedeno do perfekcije, i po tome ćemo vjerovatno ovaj Festival pamtiti. Hteo bih da kažem, a koleginica Grgičevič je divno rekla, đa je bio sonet među novinskim člancima ono s čime je došao studio Ljubljana. Izvanredno je to izazivanje, začikavanje, zadirkivanje kamena (Drezanje v kameri). Tu se postavlja jedno pitanje: Radio Ljubljana nema đramski studio za djecu, ali uvek nađu djecu-naturščike koji ponesu i odrede meru čitavom Festivalu. Ja se sećam devojčice pre dve godine u istoj takvoj emisiji, mislim da se zvala - Vrata koja škripe. Tad je igrala Poloncu. I ne morate uopće znati slovenski, ali kad slušate tu djevojčicu, taj njen sonet, vi naprosto u jednom

70