RTV Teorija i praksa

Najvrednije u razgovoru za ovim OKRUGLIM STOLOM jeste nemirenje s postojećom praksora i spremnost na napore da se programi našeg radija razrastaju i razvijaju sve ađekvatniji potrebama slobodnih iičnosti koje svoju sreću kuju svojim rukama. Ako tražimo za samoupravljače samoupravni radio, znači !i to da sadašnji radio još nije dovoijno u đuhu samoupravnosti? On je svojim najboljim ostvarenjima ukorak ili ponekad bar za stopu ispred konkretne ostvarene samoupravne prakse koju nastojimo da razvijamo do željenog nivoa. Analize bi mogle pokazati koji su RTV-programi brže izrastali i temeljitije se menjali da bi sve adekvatnije bili u samoupravnom duhu. Bolji rađio od postojećeg bio bi neautoritami, još demokratskiji, još samoupravniji, Ne radio kao sredstvo masovnih komunikacija u duhu tzv. „mass-media”, već radio koji se ne obrača slušaocima kao masi nego ličnosti kraj radio-prijemnika... Za mene je očito da bi trebalo redefinisati i transformisati i pojmove (shvatanja) i praksu mass-medija. A suština toga jeste metod opštenja. Od načina kako tretiramo čoveka kraj RTV-prijemnika zavisi da !i je medij autoritarni (dakle, nedemokratski) ili samoupravan (dakle, demokratski na sve višem, nigde još potpuno dosegnutom nivou). Kad u prvi plan ističem metod opštenja, podrazumevam da sadržaji emisija (beskrajan niz tema) svojom idejnom orijentacijom, našom idejnom bojom, daju pečat, ton našim RTV-programima, a!i ih ne raogu sami sobora - bez stvaralačkog čina interpretiranja učiniti komunikološki zadovoljavajućim. Najčešće se problem metoda iii ne razume ili, iz raznih razloga, potiskuje u drugi plan. A kad je reč o daijem razvoju medija, o najnovijim zahtevima za transformacijom, prevashodno je važno, po mom mišljenju, govoriti baš o načinima opštenja RTV s auditorijumom. Sadržaji emisija ne mogu (i, izgleda, sve više biče neodrživo) i dalje ostajati a da ne budu obrađivani za opštenje sa čovekom na najvišem mogućem Ijudskom nivou poštujuči njegovu ličnost, dostojanstvo i pravo da on o svemu rasuđuje i prosuđuje. Ali takođe, jasno je, da ni bolji metodi opštenja ne bi postizali svoju svrhu bez adekvatnih sadržaja emisija; dakle, podrazumeva se postizanje odgovarajućeg sklada u duhu naše marksističke nauke i ideologije... Mass-medijsko komuniciranje, po mom shvatanju, jeste obraćanje masama a pri tome nema pravog komuniciranja već prenošenja informacija, mudrosti, gotovih istina. Radio je od svog postanka prisvojen za potrebe viadajućih i tako razvijan

81