RTV Teorija i praksa

širom sveta u službi eksploatatorskog kapitaia, i kao transmisija države, produžena ruka autoritamih moći, a slušalac/gledalac - obeziičeni delić podaničke mase. Takav je radio bio, rastao, razvijao se i u nas sa narastajućim željama i nastojanjima da ga menjamo (a menjao se trudom najboljih radio-stvaralaca i društvenim podsticajima) da bi bio sve adekvatniji sve novijim potrebama. Razvoj samoupravljanja je isticao potrebu i zahtev za transformacijom i ovog medija da bude adekvatnije uzglobljen u društvene procese i da sve bolje zadovoljava potrebe slobodne ličnosti samoupravljača. (Brižljive analize bi, svakako, pokazale kako se radio razvijao, do kog stepena je bivao ukorak sa društvenim razvojem, možda ponegde malo prednjačeći a drugde zaostajući.) Za ovim Okruglim stoiom m|smo pokrenuli mnoga pitanja, neka već po ko zna koji put izrečena na skupovima RTVposlenika, a neka, verovatno, i nova. Zanimljivo je pogledati kako teoretičari definišu masu kojoj se obračaju mass-medija. Smatram da se mi ni u kom slučaju ne možemo složiti s takvim tretiranjem auditorijuma! S uvozom RTV-tehnoiogije, po svemu sudeči, uvezli smo i shvatanja o medijima, metode obraćanja Ijudima kraj prijemnika tretirajući ih uglavnom autoritarno, jer je - jedno vreme - preovladavalo to što odgovara birokratima, dogmaticina i drugima kojima ne odgovara sve puniji razvoj samoupravljanja u našoj zemiji, ali sada, na ovom stepenu razvoja samoupravne demokratije, vreme je da se to radikalno menja. Kako ja vidim pravu upotrebu elektronskog medija? Kao opštiia koje je u isto vreme i mikroskom ileleskop, i skalpel za vivisekcije, i dijalektička metođa mišljanja, i sociopsihološke metode za britke analize istraživanja suština pojava radi sticanja što realnije slike sveta. On je, u isto vreme, takođe i informativno-naučna sinteza, i aotentično-poetska slika čovekovog bitisanja i delanja... A takav može da bude samo radio koji zajedno sa svojim slušaocem traga za boljom stvamošću i aktivnim učešćem u njenom građenju. Šta smeta potpunijcm razvoju neautoritarnog opštenja sa čcvekom kraj prijemnika? Društveno-poiKicki uslovi za to postoje. Čak i zahtevi. Pa ipak više su retki no sasvim uspešni kontakti koji se grade između studija i osdhe kraj prijemnika. Zašto? Zato što, prema mom iskustvu i znanju, postoji ustaljen način inišljenja o pripremanju građe za emisije i metodama kojima se ona prosleđuje do auditorijuma. Taj način mišljenja

82