RTV Teorija i praksa

i u tom dijelu istraživanja mi smo u velikom zaostatku, iako postoje ozbiljni razlozi da s obzirom na specifičnosti društvenih odnosa raspolažemo s mnogo više vlastitih saznanja. Zbog toga smo u prihvačanju stranih istraživačkih rezultata i istraživanja ponekad u opasnosti da zanemarimo pojave koje u korelaciji s pojavama društvenog ponašanja u cjelini zaslužuju da budu temeljitije istražene. Na primjer, za istraživače i stvaraoce jutarnjeg programa Radio-Zagreba bilo je veliko iznenađenje da oko dvije trečine slušalaca ne pripada kategoriji pasivnih nego aktivnih slušalaca. Odaziv slušalaca u direktnom kontaktu s voditeljima i gostima programa pokazuje također da je aktivan odnos slušalaca u izravnoj vezi s kontinuitetom slušanja jutarnjeg programa, u slučaju Radio-Zagreba između 5,30 i 7,30 kao najintenzivnijem razdoblju. Možda če se nekome činiti da je ovaj zaključak u kontradikciji s ranije iznesenim podatkom prema kojemu jutarnji program najviše slušaju radno-aktivni slušaoci, dakle oni koji nemaju velike mogučnosti da program prate kontinuirano i aktivno. Naizgled jeste tako, ali i to je povod za daljnja istraživanja. Ne treba, naime, zaboraviti na pokretljivost radijskih prijemnika, sve brojnije korištenje automobila i sve dugotrajnije putovanje do radnog mjesta. Ne treba zanemariti obrazovnu strukturu slušalaca, rad u različitim smjenama, proširivanje društvenog interesa na šire strukture stanovništva, a također ni činjenicu, što smatramo slabošču jutarnjeg programa Radio-Zagreba, da se največi broj slušalaca ipak nalazi u visoko-urbanim sredinama. No, vratimo se dilemi aktivnog ili pasivnog slušanja. Sovjetski , autor Šerkovin sasvim je u pravu kada tvrdi da „pažnja poseduje niz svojstava, čiji se efekat obično pokazuje kao ' važan za efikasno funkcionisanje sredstava masovne informacije i propaganđe. Ta svojstva pokazuju dalekosežan i uticaj na karakter opažanja informacije koja se daje, na tok i njenog osmišljavanja i jasnoču pamčenja. Ukoliko se ona i ignorišu u komunikacionoj delatnosti dolazi ili do ozbiljnijih 3 snižavanja njene efikasnosti, ili do potpunog odsustva rezultata j uloženih napora.” 1 j Govoreči nadalje o usmjerenosti pažnje, ovaj sovjetski autor r naglašava da se pod tim „podrazumevaju specifične sposobnosti Ijudske psihe da izabere aktivnosti u najširem smislu te reči, nezavisno od toga da li je svesno ili nesvesno taj izbor učinjen , i kako se on čuva u toku nekog određenog vremenskog

91