RTV Teorija i praksa

razdoblja... Na sadržaj informacije pažnja može biti usmerena proizvoljno zbog saznavanja važnosti i značaja informacije. Francuzi, koji tradicionalno polažu više na novine nego na radio i televiziju, u dobijanju svakodnevne porcije informacija izmenili su tu svoju naviku na dan übistva predsednika Kenedija. Prema istraživanju socijalnog psihologa Stezela, 70 posto Parižana saznalo je za übistvo pola sata posle događaja. Oko polovina od tog broja novost je dobila putem radija. Drugim rečima, Ijudi su usmerili svoju pažnju na traženje određene informacije, izvršivši izbor iz niza mogućih, uobičajenih ili neophodnih aktivnosti: oni su slušali radio u očekivanju vesti koje su mogle odstraniti ličnu napregnutost nastalu posle prvih, nepotpunih saopštenja”. 2 Mi, dakako, i u vlastitoj praksi možemo nači dovoljno primjera o usmjerenosti slušaočeve pažnje, kao i potvrda o nezamjenjivoj ulozi radija u izuzetnim događajima. Za nas se međutim postavilo pitanje: da li je pažnju slušalaca moguće usmjeriti i onda kada izuzetnih događaja nema, posebno da li je to moguće postiči u ranim jutamjim satima? Zbog toga je jutarnji program Radio-Zagreba ušao prije godinu i dana u rizik jednog eksperimenta, i to ne proizvoljno nego vodeči računa o okolnostima i društvenim uvjetima našeg djelovanja. Naime, več spomenutim faktorima kao što su struktura slušalaca, uvjeti odlaska na posao, stupanj radne aktivnosti i slično, dodali smo faktor izrazite jugoslavenske specifičnosti: društveni položaj i ulogu pojedinca u samoupravnom odnosu. Slušaoci, često promatrani samo kao amorfna masa, već su odavno našli svoj identitet u društvenom procesu, te ga premas tome moraju nači i u informacijskom sistemu kao dijelu toga procesa. To je bila prva premisa. Druga je premisa u izravnoj vezi s prvom. Ako smo uvažili društvenu identifikaciju te masv po njezinom položaju i mogučnosti da priprema, kreira i donosi odluke, onda smo uvažili i njezinu potrebu da težište informacija ne bude isključivo na odluci kao zayršnom činu ■ jednog procesa, nego na samom procesu dogovaranja, upoznavanja s relevantnim podacima i tek na kraju odlučivanja. Zaključak je, dakle, bio da usmjerenost pažnje može biti posljedica okolnosti o kojima pomenuti sovjetski autor, iz objektivnih razloga, nije mogao ništa reći, ali da jugoslavenski radio tu šansu mora i može iskoristiti, pa čak i i ranim jutarnjim satima. Pritom naravno, jutarnji programi ne s

92