RTV Teorija i praksa

TELEVIZIJA

Muhamed Nuhič

TELEVIZIJA I ZBLIŽAVANJE STVARALAŠTVA

I Televizija - gledanje na daljinu! To je mogučnost izlaska iz uskog vidokruga ograničenog okom; to je prevladana provincijalnost; to je - živjeti u švijetu i, čak, u kosmosu... Vidjeti daljinu - znači približiti je, spoznati je i shvatiti uspostaviti izvjestan odnos između sebe i nje, formirati stav prema sebi o njoj. U mediju samom, dakle, implicitno je približavanje - zbližavanje. No, to je samo jedna prilično realna pretpostavka ili, tačnije, jedna idealizovana teza ako se uzme i tumači neuslovljeno. Jer, kao i svako čovjekovo sredstvo, tako i TV kao sredstvo njegove komunikacije djeluje onako kako on, čovjek hoče. Čovjek je, pak, određen društvom u kojem živi, njegovim produkcionim odnosima, njegovim ustanovama, njegovom istorijom i, naravno, svojim stavom prema tome, tj. svojim ideološkim i političkim opredjeljenjima. Prema tome, „gledanje na daljinu” nije neko apsolutno slobodno gledanje, nije prosta objekcija posmatranog bez ikakve subjektivne „deformacije”. Na osnovu toga nije teško zaključiti da ne postoji nikakva uloga televizije ~po sebi”, nego postoji i ostvaruje se uloga koju određuje data sredina, klasa, društvo... To znači da televizija u socijalističkoj i samoupravnoj Jugoslaviji ima sasvim određenu ulogu u razvoju i saradnji kultura i duhovnog stvaralaštva naroda i narodnosti koji u njoj žive. Odgovor na eventualno pitanje - kakva je to uloga, dat je u Ustavu SFR] i ustavima socijalističkih republika i pokrajina, u dokumentima Saveza komunista i Socijalističkog saveza radnog naroda. Pravo pitanje je, dakle, kako televizija ostvaruje svoju ulogu u razvoju i saradnji kultura i duhovnog

94