RTV Teorija i praksa

(WARC) 1979, kao i na drugim međunarodnim skupovima koji se bave ovim problemima. Radio-difuzno pokrivanje nacionalne teritorije je problem velikog broja nesvrstanih zemalja. Jednoobraznih rješenja nema, naročito kad je riječ o klasičnim sredstvima, jer su i več postoječe infrastrukture različite. Ima zemalja u kojima, pored velikih gradova i gušćih naselja, postoje i velika područja s rijetko rasprostrtim selima, daleko od večih centara, ali s električnom energijom i lokalnom radio-difuzijom (Alžir, Libija, Somalija...). Drugog infrastrukturnog tipa su zemlje s manje-više jednolično raširenim naseljima na velikim površinama, ali općenito bez električne energije i telefona (Indija, Sudan, Nigerija...). Satelit bi u ovakvim situacijama bio idealno rješenje za povezivanje s glavnim gradom, dakle savladavanje izolacije. Za mnoge od njih je to ipak samo perspektiva. Veliki broj nesvrstanih zemalja vidi izlaz iz sadašnje situacije samo u „jednostavnim”, klasičnim tehničkim rješenjima. Kako je pomoč i solidarnost u suradnji ovim zemljama najpotrebnija, očekuje se da če Konferencija posebno razraditi ova pitanja u Akcionom programu. Situacija u kojoj se nalaze nesvrstane zemlje u razvoju radio-difuzije mogla bi se ilustrirati brojnim argumentima i podacima, za šta sada, i ovdje, nema ni mogučnosti ni mjesta. Potrebno je, ipak, navesti jedan, koji ukazuje na stanje razvijenosti cjelokupne radio-difuzije, a to je broj odn. rasprostranjenost radio i TV prijemnika po regionima svijeta. lako je do točnih podataka nemoguće doči, a i podaci kojima se raspolaže u najvećem broju slučajeva su zastarjeli 3-4 godine, ipak se proračunima i nužnim zaokružavanjem može doči do slike koja veoma očito i realno prikazuje sadašnju situaciju. Na taj način može se reči da, u vrijeme održavanja Prve konferencije radio i TV organizacija nesvrstanih zemalja, krajem 1977. na svijetu ima oko jedna milijarda radio-prijemnika i oko 400 miliona televizijskih prijemnika. Dijagrami 1. i 2. jasno pokazuje debalans u rasprostranjenosti prijemnika. Oni su naročito koncentrirani u nekoliko zemalja, SAD, SSSR i Japan imaju više od polovine ukupnog broja prijemnika u svijetu. Ako ovim zemljama dodamo još četiri razvijene zemlje (V.Britaniju, SR Njemačku, Francusku i Kanadu ili Italiju), onda one zajedno imaju skoro tri četvrtine svih radio-aparata i televizora u svijetu.

8