RTV Teorija i praksa

u svojim tekstovima; da podseti na doba kada je Evropom odjekivala fašistička čizma; jednom rečju, da podseti na mnoge od onih nemilih događaja koji su ostavljali duboke tragove u Ijudima, tragove što su i danas živi i opominju. Dakle, ova emisija poziva na razgovor o dramaturškim oblicima koji su ovde upotrebljeni, a takođe o pojavi i nadiranju, sunovratu i umobolnosti fašizma, o tome koje su bile prave motivacije fašizma u tim trenucima. MIROSLAV BELOVIĆ, reditelj i prof. Fakulteta dramskih umetnosti: Posle slušanja Campo santo imao sam najviše želju da odem na ulicu i da razmišljam, i eventualno da se vratim ponovo tekstu koji sam dobio na uvid рге slušanja. Ovo nije samo potraga za savremenom tragedijom; ja mislim da je u mnogim momentima savremena tragedija i pronađena. I onaj citat iz dela Fridriha Ničea Rođenje tragedije iz duha muzike nije stavljen uzalud, već se kreativno prelio i našao svoja osvedočenja u ovome što je stvorila ekipa koja je izuzetno istraživački prodirala u fenomen savremene tragedije. Naravno, čovek posle sve siline raznih podataka oseća se slomljen zato što je doživeo sudbihu jedne žene pred jednim ogromnim gorostasnim zbivanjem koje deluje kao fatum, kao usud. Opšti sumrak Evrope došao je jednim novim medijem do nas, Ovo je, mislim, nov način mišljenja. Reditelj u pozorištu misli kroz likove i radnju u prostoru, reditelj na televiziji i na filmu raisli kroz kadrove, a ovde reditelj misli u nekoj čudnoj organskoj vezi govorne radnje i muzike, Upravo tu treba tražiti nov način rediteljskog mišljenja. I - mislim da Darko Tatič ima svoj rediteljski rukopis, siguran i veoma određen, Zašto poslednjih godina radio postaje sve više Ijubav mnogih Ijudi, ne samo pozorište, ne samo film i televizija? Svak ima sopstvenu unutarnju kinoteku i pušta bezbrojne filmove iz svoje prošlosti i iz onog vremena u kome je preživeo, svako pravi svoje unutarnje vremeplove, Julija Najman, Darko Tatić, Dušan Veličković i cela ekipa saradnika i glumaca stvorila je jedan čudan, tragičan vremeplov, veoma slojevit, veoma emotivan i veoma opor, po žanru mnogostruk - i zato opasan. Ali su autori iz svih ogromnih opasnosti isplivali, meni se čini, skoro pobednički. Ovde ima izuzetnih bravura radiofonskih, ali te bravure nisu prazne, nisu samo majstorija, nisu samo zanat; one proističu iz

99