RTV Teorija i praksa

Ogromna erudicija, ne narušavajući umetnički postupak, poslužila je da se umetnički postupak dovede do kraja. I, naravno, malo stručno deformisano, ja mislim da umetnosti ne moraju to da poštuju, ali je za mene ovde erudicija autentična. Ona je autentična u pojedinačnom podatku, ona je autentična i u dočaravanju epohe. Neko je ovde već rekao da je čitav niz stvari iz slojevitosti toga vremena pokazan kroz ovu dramu. I ja se iskreno divim tome, na primer, kada se koncepcija ujedinjene Evrope, ta koncepcija koja je izašla iz nemačkog imperijalizma, pokaže kao nešto što predstavlja gonjenje običnog čoveka. To su neke interpretacije koje možemo danas naći u vrlo suptilnoj stručnoj istorijskoj literaturi. Na drugoj strani je jasno naznačeno ono što za samu dramu možda nije najvažnije, ali je inače veoma važno; domen birokratizacije ovoga sveta. Položaj te jadne žene koja dolazi kod visokog policijskog činovnika, otvara veliki prostor problema birokratizacije u XX veku, upravo u ravni osnovnih tumačenja veka. Dalje, možda je veoma važno insistiranje uz pomoć Ernsta Bloha (mogli su se uzeti i neki drugi autori), na činjenici da ovaj vek, koji je vek ugrožene umetnosti, jeste vek izneverene reči, zloupotrebe reči. Reči postaju sredstvo manipulacije Ijudima; otud bolje razumevamo, pa i posle ove drame, kada Tomas Man drži u svom romanu Čarobni breg onakvu distancu prema Setenbriniju, koji doduše oseća da muzika odavno može da igra ulogu manipulacije, ali drži veliki govor u slavu reči. Pisac, pak, oseća da reč kao razum, kao iskaz razuma, kao nešto što je čisto, što ne dozvoljava da se muti takođe u XX veku postaje zamučeno. Mi smo u Campo santo čuli govornike i govornike koji su, u ime određenih istorijski konkretnih težnji, u stvari predstavljali tu veliku pojavu antihumanog pokreta koji izaziva na dvoboj humani pokret. Ovakve drame, kao i mnoga druga umetnička dela, kao i niz političkih angažmana u XX veku, dokazuju da se ta bitka vodi i da veliki antihumani procesi imaju još uvek velike šanse, ali da su šanse i druge strane velike i da su na ovoj ključnoj tački istorije koja se zove XX vek, otpori toj antihumanoj tendenciji veoma jaki i spremni i za pobedu. VOJIN MATIĆ, prof.Filozofskog fakulteta; Ja sam hteo da pođem opet od naslova, kao što su i neki predgovornici pošli, pa da kažem da je Campo santo esej. Ja bih hteo da podvučem da je ovo delo esej u jednom smislu kao neko razmišljanje o mogučnosti da se na jedan određen

103