RTV Teorija i praksa

Dragoslav Simič

FESTIVAL RADIJA ONAKAV KAKAV NIJE BIO

ZA DEMOKRATIZACIJU JEDNE INSTITUCIJE U savremenim razmišljanjima o kulturi sve se češče obrača pažnja na odnos dela i primaoca. U domen razmatranja ne ulazi samo gotovo delo, kao što se to često događalo, već i „društveni život dela”. Dakle, govori se o recepciji i konkretizaciji dela. Povod za razmišljanje na ovu temu jeste ovogodišnja Nedelja jugoslovenskog radija u Ohridu. U tri slušaonice hotela „Drim” u Strugi više se ne vrte magnetofonske trake; novinari, koji su pratili sedmodnevna zbivanja, več su se umorili radeči u svojim redakcijama. Na osnovu onog što se pisalo o ovogodišnjem Festivalu, nažalost, može se zaključiti da su njihovi utisci više vezani za egzotiku Ohridskog jezera nego za ono što je predstavljalo cilj njihovog boravka. Zašto? Tražiti i pronalaziti krivce nije nimalo jednostavno. Zato ćemo 0 Festivalu pokušati da govorimo ne baveči se samo krivcima i propustima. Naime, govoreči o radiju kao mediju, predložičemo neka svoja rešenja do kojih smo došli prateči u više navrata festivale radija na Ohridu. Neka nam stoga bude dozvoljeno da na samom početku stavimo nekoliko kritičkih primedbi. 1 ovogodišnja smotra bila je na izvestan način repriza događaja karakterističnih za prethodne festivale. Festival radija je od samog početka lišen publike. Kao neka „tajna veza” emisije se vrte samo pred žirijem i novinarima. Mala anketa načinjena na ulicama Struge i Ohrida, pokazala je da čak ni meštani nisu upućeni u „tajne festivala”. Kome treba onda takva manifestacija?! Najvažnije iskustvo koje se stiče po završetku i ovogodišnje Nedelje radija jeste uverenje da Festival jugoslovenskog radija, рге svega, treba da se emituje uživo. Neshvatljivo je stanovište da se i u buduće sve emisije glavnih jugoslovenskih radio-stanica preslušavaju pred malim, odabranim auditorijumom,

108