RTV Teorija i praksa

iz koga je slušalac tako reći isključen. Slušalac se, dakle, tretira sada, tokom manifestacije, kao pasivan konzument stvaralaštva, iako kao primalac informacija putem radija mora biti ravnopravan partner. Takav prilaz funkcionisanju kulturnih dobara u društvu ima za osnov shvatanje kulture kao procesa komuniciranja. Njegovo isključivanje nije opravdano i iz razloga što ovakva vrsta festivala nema za cilj samo rešavanje trenutnih pitanja pojedinih medija kulture, več i rešavanje mnogih praktičnih pitanja. Prisustvo slušalaca, u najširem smislu reči, određuje na izvestan način ishod „utakmice”. Ono ga opredeljuje za neke sadržaje, odnosno stvara u njemu osečanje da jedna pop-umetnost živi i stvara za njega. Međutim, ni iz tih več poznatih činjenica organizatori Festivala od početka nisu izvukli nikakve pouke, a još manje su nešto učinili. U svetu oni koji se bave teorijom i praksom radija pokušavaju da slušaoce uključe u strukturu radija dajuči im najrazličitije uloge, Ohridski festival se tako reči sasvim oglušio o to. Prvi put ove godine beogradski radio je svojim četrdesetominutnim hronikama obaveštavao slušaoce o zbivanjima na Ohridskom festivalu. To je bio dobar programski potez, ali, na žalost, usamljen. U skladu sa koncepcijom Festivala je i žiriranje. Naime, do sada je obično jedna radio-stanica davala svoj žiri, koji je preslušavao i ocenjivao. To je činjeno stoga da bi se postigla određena objektivnost i izbegli pristrasni sudovi. Međutim, poznato je da kvalitet emisija svih radio-stanica ne raste uporedo. Moderni tokovi radiofonije, dramaturgija i stilistika finalnog materijala, sakupljanje podataka bitnih za emisiju, odbir suštastvenih izjava i sl. ne prate se na isti način u svim našim radio-stanicama, pa su tako i rešenja različita, često zastarela. Dok se jedni opredeljuju za standardne forme zadovoljni več činjenicom da je baš njihova emisija, zbog uskih prostora rada po kojima „pliva” matična stanica, izabrana Za finalno ohridsko takmičenje, dotle, drugi poslenici čine više baveći se istraživanjem novih načina prezentiranja osnovnog tonskog (muzičkog i govornog) materijala. Takav raskorak među stvaraocima na radiju formira i različite ukuse. Ni žiri, ponikao iz takve sredine, često nije dorastao svome zadatku. Nagrađuju se emisije koje po svemu sudeči odgovaraju več prevaziđenim estetskim kriterijumima. Tako žiri nije u stanju da se objektivno bavi odabiranjem pravih vrednosti. Dogodilo se da jedno obrazloženje žirija sa poslednjeg Ohrida ima i ovakvu opasku koja upravo svojim nepromišljenim stavom ukazuje na pravo stanje stvari: u

109