RTV Teorija i praksa

ima autonoman život u toj logosferi, u tom univerzumu reči, u toj svemirskoj reči koja je jedna nova stvarnost čoveka. Potrebno je da on, u temeljima Ijudskosti, potraži načela originalnosti. To postaje paradoks. Јег ako radio mora da nađe originalne teme, to ne znači da on sme da bude fantast. Vreme fantazije je jedno posebno vreme, jedna sasvim sporedna vrednost. Ona ima svoj trenutak: svet treba da se zabavlja, roditelji i deca treba da imaju svoj trenutak opuštanja. Ali fantazija nije sve. Kada jedan filozof kao što je Kirkegard kaže da svet počinje sa fantastičnim, on iskazuje reč koju je lako demaskirati. Ali, potrebno je da čovek poseduje svakodnevno tu moč fantastike. Gde če je on naći? On je nalazi u temeljima svog nesvesnog. Prema tome, radio treba da nađe sredstvo za komunikaciju tog „nesvesnog”. Time on postiže izvesnu univerzalnost i eto zato postaje paradoks: nesvesno je nešto što mi slabo poznajemo. Eto, dakle, centralnog problema: da li je moguće da na radiju budu utvrđeni časovi i razvijane teme koje bi dirale u nesvesno, tako da nesvesno nađe na svakoj talasnoj dužini svoje načelo sanjarenja? Bilo bi dobro da pored običnog inženjera, postoji i inženjer posle pojma potrebno je stvoriti i reč - psihe. Postoje radio-špice koje su zvučna gnjavaža, koje vređaju uši, škripe, smeštaju se u nesvesno i tako stvaraju košmare. Trebalo bi menjati te špice, trebalo bi ih üblažiti: „рге svega blagost”!, to bi moralo da se kaže na početku jedne emisije. Upravo pomoću nesvesnog može da se ostvari solidarnost građana logosfere koji imaju iste vrednosti, istu volju za blagošću i istu volju za snevanjem. Akd bi radio znao da nam pruži časove odmora, časove mira, ta radio-difuzija sanjarenja bila bi spasonosna. Neki će reći: „U redu! to bi bila emisija za sanjare! Energični Ijudi je ne bi nikada slušali”. Ali, potrebno je da postoji i nešto tako kao emisija za sanjare, potrebno je da postoji trenutak mira. Radio je integralno ozbiljenje Ijudske psihe, i potrebno je da on nađe vreme i metod koji bi omogućiii komunikaciju svih psihizama u jednoj filozofiji počinka. Da bi se ilustrovala ta misao valja uzeti jedan primer: temu kuče. To je nekakav arhetip: tema kuće je zaista ukorenjena u psihizmu svake individue. Razviti je, to bi značilo omogučiti da-se shvati da više ne postoji šarolikost, da je šarolikost

119