RTV Teorija i praksa

како u informativnim tako i u dokumentarnim, obrazovnim, kulturno-umjetničkim i rekreativnim programima. I ovdje se u suštini radi o neravnopravnosti, ogromnom debalansu i stvarnom produbljivanju jaza između mogućnosti komuniciranja u, i među, nesvrstanim zemljama i takvih mogućnosti u razvijenim zemljama, a posebno kad je riječ o „razmjeni” programa između nesvrstanih zemalja (i zemalja u razvoju) i razvijenih zemalja. Nesvrstane i zemlje u razvoju nalaze se u zavisnosti ne samo od monopolnih proizvođača tehničkih sredstava za razmjenu, već veoma često i od monopolnih proizvođača i distributera aktuelnih informacija. Na taj način većina zemalja je svedena na pasivne primaoce selektiranih i podešenih, pristrasnih i iskrivljenih informacija. U studiji UNESCO (1974) procjenjuje se da je odnos u protoku informacija između razvijenih zapadnih zemalja i zemalja u razvoju 100:1. Situacija u protoku kulturnih informacija označena je od mnogih nesvrstanih i zemalja u razvoju kao fenomen nazvan „kulturni monopol” i „kulturni imperijalizam”. Pri tome se posebno misli na TV program i film, zatim na zabavnu muziku, u kojoj na međunarodnom tržištu vladaju multinacionalne diskografske kuče i veliki proizvođači, direktno ili preko „nacionalnih” kompanija. Većina zemalja u svijetu, sa izuzetkom SAD, SSSR, Kine i Japana, predstavljaju velike uvoznike stranih TV programa. Najveći izvoznici ovog programa su SAD, V. Britanija, Francuska, SR Njemačka i Japan, Ovakva situacija i tendencije koje se ispoljavaju u politici nekih razvijenih zemalja i na ovom području programske djelatnosti doprinose produženju ostataka starih kolonijalnih i stvaranju „novih” neokolonijalnih odnosa između razvijenih i ne malog broja zemalja u razvoju. Ona ugrožava ne samo kulturni, već i cjelokupni nacionalni identitet, pa i integritet ovih zemalja. Uz situaciju kakva postoji u oblasti tehnologije i znanja, a zatim u informacijama, ovo programsko područje spada u tri osnovna viđa neravnopravnih i zabrinjavajućih odnosa u radio-difuziji između većine razvijenih zemalja i velikog broja nesvrstanih i zemalja u razvoju. Razrješavanje tih situacija važna je komponenta stvaranja i novog ekonomskog poretka i društvenog položaja za koji se bore nesvrstane zemlje. Razumljivo je, stoga, da je na skupovima nesvrstanih zemalja više puta izražena potreba organiziranog djelovanja nesvrstanih zemalja u oblasti svih sredstava informacija, posebno radija i televizije kao najutjecajnijih medija.

11