RTV Teorija i praksa

Neki studiji su počeii sa dopisnom mrežom, i to je dobro. Međutim, imam utisak da dopisna mreža nikad neće biti ono što bi trebalo da bude dnevna razmena priioga, obzirom na situaciju da jedan dopisnik niti je dovoljno kvalifikovan da može da odrazi sve što je najaktuelnije u jednom trenutku u jednoj republici, u drugoj sredini, a ja mislim da ni fizički nije u mogućnosti. Drugo, mislim da to nije odraz prave situacije, jer odgovornost za izveštavanje, informisanje drugoga, je ođgovomost svakog studija koji se javlja sa lakvim informacijama, mislim Skopije za celo jugoslovensko područje, odnosno Beograd za sva druga. Ja mislim đa bi tu trebalo da napravimo korak dalje i đa se možda sami angažujemo više da te informacije malo više šaljemo drugima i đa one budu sadržajnije... Übeđen sam da bi prilozi trebalo da budu drugačiji kad se rađe za celu Jugoslaviju. Trebaio bi uložiti jedan dopunski napor da bi se napravilo ono što bi jugoslovensko gledalište tražilo. Mi smo ovaj problem često postavijaii na našim sastancima, ali nismo ođmakli dalje od konstatacije. Stoga smatram, ako se već radi o konkretnim predlozima, možda bi sa ovog savetovanja trebalo da izvučemo zakijučak i da ga bolje razradimo... VELJKO KOJOVIĆ, zamenik sekretara u Sekretarijatu za informacije BiH: Ja ću pokušati da naznačim neke idejne i ideoioške pretpostavke međurepubličkog komuniciranja, ođnosno, kako smo ga ovde nazvali, televizije kao integrativnog faktora naše samoupravne zajednice... Međurepubličko komuniciranje je jedan od načina postojanja naše zajednice. Ono je svakodnevno, simultano i višestruko. Taj sioženi sistem sastoji se od ekonomskih, političkih, kultumih, informacionih veza i odnosa. U tom smislu treba posmatrati i ovu temu i shvatiti da ne treba niti precijeniti niti potcijeniti doprinos televizije kao dijela informacionog sistema, kao faktora integracije društva. Međutim, sve rasprave, i ovde i ranije koje su vođene, čini mi se, pokazuju đa se na načelnim pitanjima brzo nađemo, ali da nas praksa ponovno, po ko zna koji put, vraća na traženje načeinih stavova i opredelenja. U tom smislu mislim da treba i mjeriti stvarnu reaiizaciju one politike koja je dogovorena u okviru Saveza komunista Jugoslavije...

47