RTV Teorija i praksa

Uskoro, međutim, agencije su ponudile svoje materijale, jer je brzi razvoj interkontinentalnih TV komunikacija pomoću satelita demonopolisao njihov položaj u ovoj oblasti, ali s tim da pravo na korišćenje materijala imaju samo one TV organizadje koje su inace pretplačene na njihove servise. Danas sve članice Evrovizije učestvuju u razmeni vesti u uslovima potpune ravnopravnosti da ponude i prime vesti po svom izboru, a prema jednom zajednički prihvaćenom kodeksu. U finansijskom pogledu tim dogovorom ravnopravno su regulisane i obaveze koje su proporcionalne njihovoj ekonomskoj moči. Pa ipak, iako su članice Evrovizije organizadono rešile problem razmene skoro idealno, stanje u sadržinskom pogledu nije zadovoljavajuče. Ideja o zajedničkoj razmeni potekla je koliko iz ekonomskih potreba i potreba što bržeg novinarskog reagovanja na događaje, toliko i iz potrebe oslobođenja od jednostranog snabdevanja informacijama i dominacije agencija. Zbog nedostatka TV vesti iz udaljenih regiona sveta i nemogučnosti da sama organizuje njihovu produkciju, Evrovizija je prihvatila učešće agencija u svojoj razmeni, jer ove imaju snimatelje po celom svetu, tako da je problem jednostranosti vesti po poreklu i sadržini i dalje ostao. Ovo naročito pogađa manje TV organizacije, koje su pored toga zavisne još i od velikih, koje uglavnom pokrivaju događaje u svojim zemljama, tačnije, svetskim metropolama. Tako na primer od ukupnog broja razmenjenih vesti u 1974. i 1975. godini 50% su po poreklu bile agencijske, a njihovi največi korisnici bile su upravo male TV organizacije, što se viđi iz tabele 1, u kojoj su agencijski materijali brojačno izraženi uglavnom kod BBC i ITN.

55