RTV Teorija i praksa

MIROSLAV ĐORĐEVIĆ: Verovatno da se neke razlike u shvatanju suštine pojma publike mogu da objasne nekim terminološkim nesporazumima. U nas je uobičajeno da su neke delatnosti, koje se ovde pripisuju publici, vezane za druge društvene strukture, kao što su, recimo, interesne grupe, grupe za pritisak, političke partije, pa klase, lokalne zajednice, formalne organizacije, neformalne organizacije itd. Obično nisu svi ovde nabrojani kvaliteti vezani za publiku kao društvenu strukturu... Prof. ŽORŽ GERBNER: Slažem se. Sve te aktivnosti idu preko simbola. A jedan od oblika takve aktivnosti je publicitet. On stvara jednu opštu publiku koja u opštem slučaju ne mora da bude u obliku takvih organizacija koje ste pomenuli. Prema tome, svaki pojedinac je član više grupa, pripadnik više publika i više interesnih grupa. Postoji međuzavisnost, interakcija između tih odnosa, koje su ponekad u međusobnom konfliktu. Vrste komunikacija, naročito televizija, stvaraju jedan opšti okvir za sve takve grupe i za sve te aktivnosti koje se sve više i više vide u tom okviru. MIROLJUB JEVTOVIĆ: Profesore Gerbner, pokazali ste nam koliko je televizija u vašoj zemlji jako oruđe'za modeliranje Ijudskoga duha. Pokazali ste i kolika opasnost preti od jedne tako modelirane slike sveta koja izgleda izopačena; Pošto vaša zemlja izvozi u svet mnogo programa, koliko ste vi, kao istraživači, u svom istraživanju nezavisni da dođete do realnih zaključaka o uticaju televizije u svojoj zemlji? Prof. ŽORŽ GERBNER: Na ovo vrlo interesantno pitanje dao bih dva odgovora. Prvo, na svakog izvoznika televizije dolazi uvoznik. Prema tome, može se pretpostaviti da ukoliko televizijski proizvod ili bilo koji drugi američki proizvod ne odgovara toj zemlji, ona ga neće kupovati. Najmanje što možemo zaključiti jeste

86