RTV Teorija i praksa

MIROLJUB JEVTOVIĆ: Da li istraživači imaju dovoljno uticaja na producente? Jer, producenti su zainteresovani da proizvode novac. Kultura koju stvaraju i slika sveta koju daju gledaocima određena je njihovim užim interesima, što je velika opasnost za Ijude, za ličnosti; čoveka pred ekranom ne tretiraju kao ličnost, već kao konsumenta koji biva uniformno modeliran kao podanik države, podanik onoga koji vlada - kapitala, autoritarne države. Kakvi su vaši vidici u tom smislu? Prof. ŽORŽ GERBNER: Srce mi je optimista, a um pesimista. Mi smo svi u istoj borbi, mi smo saborci. Vi ste istraživač komunikacija, pa bih mogao i vas da zapitam šta ste postigb u svojoj zemlji na tom polju? Mislim na programe. Mi smo jedan od mnogih glasova i ja ne bih nikako imao poverenja u komunikacioni establišment da diktira programe. Mislim da u svakoj zemlji, i u Sjedinjem Državama, postoji jedan pokret koji se zalaže za redistribuciju autoriteta, za redistribuciju đužnosti i kompetencija za određivanje, odnosno propisivanje programa. Mnogi Ijudi koji su u vladi, koji su u obrazovnim ustanovama, u javnim organizacijama, smatraju da je i u prošlosti i danas, vlast u komunikacijama, a naročito u televiziji, suviše usko podeljena па mali broj Ijudi. Postoje diskusije i razna saslušanja u odborima za komunikacije, kako u Predstavničkom domu, tako i u Senatu SAD. Nedavno je u Kongresu odlučeno da se menja Zakon o komunikacijama iz 1934. godine. To će biti jedna velika politička, društvena debata i borba. Ne znamo kakav če biti ishod te borbe, ali mislim da možemo reči da su istraživači komunikacija postali glas koji se više ne može ignorisati. Prof.dr TOMA ĐORĐEVIĆ: Postavlja se pitanje da li vredi ispitati kako funkcioniše televizijsko dejstvo na gledalište, a da se pre toga temeljito ne ispita struktura toga televizijskog dejstva. To je, verovatno, jedan vrlo kompleksan posao i nije stvar istraživača mass media, sa stanovišta kojim se mi kao istraživači bavimo, koliko

88