RTV Teorija i praksa

LJILJANA DONOVIĆ Da li se praktikuje prethodna analiza programa, koji će se docnije davati na televizijskom programu, kako bi se potencijalni gledaoci usmerili na programe? Prof. ŽORŽ GERBNER: Ne, to nije praksa. Ja ne znam ni jednu zemlju gde je to praksa. Postoji nešto malo istraživanja pre davanja emisija, ali to je u ograničenom obimu i to radi samo jedna kompanija koja proizvodi školske programe i programe za decu. Ona je proizvela Ulicu Sezam. I Električna kompanija. Oni su jedini koji vrše takve formativne analize, tj. analize za stvaranje programa pre davanja programa, ali to ne rade velike komercijalne televizijske kompanije. Da li mislite da bi takva praksa bila korisna i zgodna da istraživači govore piscima emisija kako treba da pišu, da govore Ijudima koji treba da smisle bešto novo, da daju nešto novo? LJILJANA DONOVIĆ Mogao bi se imati „okrugli sto” pre emitovanja pojedinih emisija ili drama, da stručnjaci iz raznih oblasti daju svoje mišljenje o takvim emisijama. Prof. ŽORŽ GERBNER: Da, ali tu bi trebalo rešiti velike probleme - da daju mišljenje o efikasnosti programa, o uticaju programa, ali - na šta utiču, u kom smislu utiču? Na primer, može da se da mišljenje da li je neki program dovoljno zabavan. To več znamo, to je istraživanje tržišta - marketing. Ili, da li jedan program može da postigne neke društvene ili kulturne ciljeve? A ti se ciljevi najbolje postižu ukoliko nisu eksplicitni. Mi smo došli do zaključka da se ideje o svetu uglavnom neguju u ukupnom programu, a ne u pojedinačnim programima. U tom procesu i drame i dokumentarci i vesti i sve druge emisije rade zajednički i jačaju čovekove ideje o spoljnjem svetu - o činjenicama u svetu. A takva jedna ukupna slika treba da predstavlja sliku društva koje podržava i vodi tu televiziju da

90