RTV Teorija i praksa

što se lako može postići za kratko vreme. Trebalo je nekoliko stotina, pa i nekoliko hiljada godina da se takva jedna teorija napravi za književnost. Mislim da će trebati bar nekoliko decenija da se tako nešto stvori za televiziju. Mi, pored toga, imamo i dopunsku teškoću da ogroman broj časova televizije, ogromna traženja za programima, čine da televizija nije umetnost nego industrija. To je u velikoj meri jedna proizvodna traka koja po unapred propisanim obrascima proizvodi ogromne količine materijala zato što se taj materijal dobro prodaje. Dvostruko je teže napraviti neku teoriju u takvoj sredini, i to neku estetsku teoriju koja ne bi bila u suštini orijentisana na tržište. Međutim, vi nemate takvo opravdanje. Nema razloga, zašto se u jednoj socijalističkoj zemlji, gde je televizija organizovana na drugoj osnovi, ne bi napravile takve estetske teorije, kao što su kod nas u Sjedinjenim Državama napravljene marketing teorije, koje bi se mogle koristiti za programe, a i za druge svrhe. Prema tome, ja mislim da u našoj saradnji, u našoj razmeni iskustava, mi možemo da koristimo vaše ideje u onim oblastima gde je vama lakše da steknete i razvijete ideje, kao što mi možemo da vam pomognemo u načinu vođenja tih anketa, u analiziranju programa. Jer, ukoliko je jedini način, jedino merilo kojim se meri uspeh jedne televizijske stanice i jednog televizijskog programa, novac koji je taj program doneo, onda nema podsticaja, neaia stimulansa da se za program koriste neki drugi estetski kriterijumi, neki drugi putokazi. Međutim, ukoliko ne postoji merilo novca, na koji način vi merite uspehe svojih programa? Da li je to samo na osnovu informacije koju dobijate od kritike i od publike? Ja bih to nazvao više jednim folklomim merilom, zato što ne daje tačnu, egzaktnu sliku uspeha ili neuspeha, tj. da li je postignuto ono što se htelo ili nije. Jedan konkretan primer će pokazati na koje kulturne i estetske kriterije mislim. To je vrlo jednostavan primer. Mi verujemo u relativnu jednakost raznih društvenih tipova i jednakost čoveka i žene. Međutim, vidimo da u svim emisijama: vesti, dramskim emisijama, emisijama sportskih događaja i sličnim emisijama, imamo mnogo više muškaraca od žena - otprilike četiri prema jedan. Ne samo da ima mnogo više muškaraca, nego se oni prikazuju u mnogo širem dijapazonu - raznih dužnosti, mogućnosti, sposobnosti itd. Ja nisam mnogo video programe jugoslovenske televizije, ali ono što sam vrlo malo i površno video, kaže mi da situacija

93