RTV Teorija i praksa

selekciju zbog svojih zanatskih osobina, ali ni jedan od njih doista ne korespondira sa relevantnim temama, pa samim tim ostaje za televizijski program bespredmetan. Uočeno je postojanje jednog broja ovakvih tekstova koji su svake godine prisutni na konkursu. Karakteristika ovogodišnjeg konkursa je prisustvo velikog broja tekstova koji su inspirisani upravo jednim delom tekučeg televizijskog programa. U tim tekstovima na veoma opširan način opisuju se najčešče sukobi radnika sa tehnokratima u radnim organizacijama. Međutim, manjkavost ove dramaturgije veća je od njenih vrlina. Pisci uglavnom ostaju pri klišetiranim rešenjima, sukobi u dramama ne postoje, odnosi među ličnostima naslikani su crno-belim bojama, a dijalozi su prepuni „konferencijaškog” jezika, a ne jezika života. Sve što se u ovim dramama događa nalazi se na planu opštih mesta. Programska orijentacija televizijske drame zahteva posvečivanje neprekidne pažnje tematskoj i idejnoj orijentaciji, kao i održavanju visokog umetničkog nivoa. U tom smislu napori Televizije Beograd, koja je tokom protekle dve godine na I programu emitovala čak 18 drama domačih pisaca, upučeni su i na drame koje su nagrađene na konkursu. Međutim, mora se konstatovati da konkurs, sa navedenih osobina, nužno mora da ostane samo palijativna mera koja ima povremenu funkcionalnost. Zadatak je Televizije da oformi dramske autore koji če, uz dobro poznavanje medija, na tematsko-sadržinskoj strani odgovoriti orijentaciji redakcije i programa, a samim tim i globalnim kretanjima u kulturi i dramskoj umetnosti uopšte. Tako posmatran, konkurs za televizijsku dramu zadržače svoju prvobitnu karakteristiku, odnosno, postače filter za darovite autore na koje Televizija može računati.

97