RTV Teorija i praksa

namere, Odbor па kraiu pretvorio u još iednu prekobroinu grupu savetnika koji opet ne bi bili odgovorni za radio-televizijsku produkciju, već bi samo konstantno ugrožavali slobodu Ijudi sa radio-televizije: da ne bi mogao za dugo da se uzdrži od „daliinskog upravljanja” radom radio-televizijskih službi čime bi uneo još jednu kariku u lanac birokratije koii povezuje uprave radio-televizija sa ministrom unutrašnjih poslova i njegovim savetnicima; i da bi Odbor, samom činjenicom svog postoianja stvarao sebi nove uloge. Ovo su istinska strahovanja. Pokušali smo da ih se rešimo na tri načina. Prvo smo, što smo preciznije mogli, odredili odgovornosti Odbora, da on ne bi preuzeo odgovornosti ministra unutrašnjih poslova ili duplirao one koje su več date radio-televizijskim upravama. Na primer, Odbor neće biti apelacioni sud protiv odluka uprave neke radio-televizijske kompanije. Odbor neće biti opunomoćen da raspravlja i izveštava o odlukama koje radio-televizijske organizacije donose u toku svog rada, sem na sedmogodišnjim javnim diskusijama kada bude trebalo da razmotri ukupnu delatnost dotične radio-televizijske kompanije. Direktna linija odgovornosti Radio-televizije pred Parlamentom, koja ide ргеко ministra unutrašnjih poslova, ostaće nepromenjena. Drugo, protiv postepenog jačanja Odbora putem porasta njegovih funkcija i veličine, pokušali smo da se borimo tako što smo njegova diskreciona ovlašćenja odlučno sveli na minimum. Treče, tražili smo da odgovornost za aktiviranje Odbora bude van njega samog - u rukama ministra unutrašnjih poslova, ili radio-televizijskih uprava, ili u jasno određenim situacijama kao što je održavanje sedmogodišnjih javnih rasprava. Odbor bi bio nezavisan i od vlade i od Radio-televizije. Mi zamišljamo da on bude mali, predsednik i četiri člana sa nepunim radnim vremenom koje bi imenovao ministar odgovoran za radio i teieviziju. Odboru bi pomagao mali sekretarijat koji bi bio odgovoran isključivo Odboru. Sekretarijat ne sme da bude politički motivisan. Njegov rukovodilac trebalo bi, po našem mišljenju, da bude regrutovan iz redova državnih službenika, i poneki administrativac mogao bi se tako regrutovati. Ali bismo ipak želeli da Odbor za članove sekretarijata angažuje i Ijude van državne službe koji s temeljitom stručnošću poznaju poslove radija i televizije. Neki od ovih članova bili bi angažovani na određeno vrcme, radi obavljania pojedinih zadataka, dok bi drugi tu bili stalno zaposleni. Procenjujemo da bi godišnji budžet Odbora iznosio oko 150.000 funti.

101