RTV Teorija i praksa

filma i televizije, bez obzira na njihovu sadašnju resomu razdvojenost. U savremenoj zapadnoj kulturi mi pronalazimo samo elemente uzajamnog dopunjavanja ili pronicanja različitih sistema opštenja. Pregrada na putu njihove sinteze je kapitalistički način proizvodnje. Ali zbog toga neki istraživači nisu prenebregli teoretsko i praktično značenje ovih tendencija. Tako je poznati francuski semiolog Kristijan Mec u uvodu za izdanje časopisa, u celini posvećenog analizi slike, pisao: „Vizuelno saopštenje je delimično sklono prodiranju jezika ne samo spolja (uloga potpisa pod fotografijom, teksta u filmu, komentara na televiziji itd.), no i iznutra, u samoj svojoj vizuelnosti, koja je i dostupna za razumevanje nekada samo zato što njene strukture delimično nisu vizuelne... U stvari pojam vizuelnog u tom totalitarnom i monolitnom smislu, koji mu pripisuju neke savremene diskusije, je iluzija, i ,slika’ (u tom smislu) je nešto što realno ne postoji, Upravo zato treba izbegavati manijakalno suprotstavljanje slike i reči”. 2 ' Kompleksnost i odustajanje od izolovanog razmatranja posebnih vidova komunikacije su jedna od neophodnih pretpostavki za njihov dalji razvitak. U oblasti tehnike takav prilaz zahteva celokupan sistem veza. U oblasti kulture čak i sledbenici Makluana su bili prinuđeni da uvedu novi pojam „intermedia”, koji odražava upravo uzajamno delovanje mnogih „medija” u savremenom životu. Najzad, kako smo videli, umetnost u svojoj evoluciji teži ka sve širem zahvatanju pojava stvarnosti, odgovarajućem rastu svoje socijalne uloge i pojedinačnom ispoljavanju, tendencija estetičkog osmišljavanja svih sistema opštenja među Ijudma.

21 C.Metz: Au-dela de Vanalogie, Vimage, „Communications”, 1970, br. 15, str. 5-6.

123