RTV Teorija i praksa

osnuje Nacionalni radio-televizijski centar koji bi sprovodio istraživanje publike, kako kvantitativno tako i kvalitativno, koji bi razvijao kriterije za nadgledanje delatnosti radio-televizije i koji bi stalno kontrolisao čitav sistem u svetlu tih kriterija. Gospodin Smit i doktor Blumler smatraju ~da bi to obuhvatalo u sebi razna proučavanja: analizu sadržaja, istraživanje kako publika razume vesti i materijal o tekućim događajima, proučavanja institucionalnih procesa, ekonomske i tehnološke analize i možda neka proučavanja dugoročnog uticaja radio-televizije na gledaoce.” Oni su predložili da se upravni organi pojedinih radio-televizijskih kuća učine obaveznim da Centar snabdevaju svim informacijama koje su mu potrebne da ispuni svoju kontrolnu i istraživačku ulogu. Uprave kompanija bi trebalo da budu obavezne da uzimaju u obzir nalaze i preporuke koje im Centar uručuje s tim što bi u svom godišnjem izveštaju morale da naznače rezultate svojih razmatranja tog materijala i kakve su korake preduzele u tom smislu (ako su ih uopšte preduzele). Gospodin Smit i dr Blumler nisu predvideli da se Centru da ovlašćenje da prisili Upravu da se odrekne nekih svojih dužnosti. Ali zato su predložili da Centar može da podnese prijavu ministru unutrašnjih poslova ukoliko smatra da njegove informacije nisu razmotrene ili da je njegov rad ometen na neki drugi način. Oni nastavljaju ~da bi od početka trebalo da se ustanovi da Centar nema samo mogućnost već, ako je potrebno, i osnovnu dužnost da preporuke uputi direktno ministru unutrašnjih poslova ukoliko dođe do narušavanja radio-televizijskih standarda ili nekakve delatnosti za koju Centar smatra da nije na svom mestu.” Gospodin Smit i dr Blumler su predložili da Centar sprovodi i druga istraživanja da bi bio siguran đa su zaključci које je izveo iz svojih nadziravanja zasnovani na zdravim osnovama. Trebalo bi da se lati specifičnih razmatranja aspekata strukture radio-televizije i to u ime ministra: na primer da ispita da li su cena dozvole ili visina pretplate adekvatni, ili kakav je razvoj regionalne i lokaine radio-televizi|e. Oni misle da bi Centar mogao da motri na veze između organizacija masovnih medija u Britaniji, a da bi mogao i da izučava i objavljuje informacije o razvoju radio-televizije u drugim zemljama. Predložili su da Centar zasnuje Odeljenie za žalbe. To ne bi bila zamena za sud niti sredstvo da se osigura obeštećenje i kompenzacija za ncčija narušena prava, več bi se tu razmatrale žaibe i prigovori od opšteg značaia za razvoj radio-televizije i evoluciiu njene politike. Ali ipak zamišljaju da bi Odeljenje ponekad donelo i neke formalne presude које bi odgovarajući organi radio-televizije trebalo da objave.

93