RTV Teorija i praksa

U svom obrazložcn u ko:e su nam priložili gospodin Smit i dr Blumlcr kažu da ic ..opšterasprostranieno osecanie da se britanskom radio-televiziiom upravba kao nekim sasvim ekskluzivnim klubom - n ome upravl aiu isključivo Ijudi sa radio-telcvizijc i to prema svoiim lienim kriteriiima o tome šta se smatra dobrom radio-televizi om a šta ne. Ovakvom stanju stvari bi trebalo suprotstaviti mehanizam ko i bi bio tako organizovan da osigura cirkulacru iscrpniiih informadja o tome šta se događa i da zainteresovanim ,autsa|derima‘ pruži više mogućnosti da stupc u tai proces. Ona| ispravni zahtev đa radio-televizijski Ijudi trcba da budu nezavisni u svakodnevnom programiranju, kompromitovan )e, ne toliko pađovima ukusa ili greškama u rasuđivaniu, koliko time što sve više raste utisak da niko više nema prava da kaže nešto u vezi sa problemima programske politike.” Na jednom drugom mestu gospodin Smit je zapisao da „nezavisnost producenta nije lična privilegija. Ona je odgovornost koja se obavlja u ime javnosti.” Dajući nam neke usmene podatke, gospodin Smit je rekao da pomenuti Centar ima dvostruki cilj. Prvo, da stvori otvoreno telo koje bi predstavljalo javnost u celini, a zatim i da dovede do promene u ponašanju radio-televizijskih institucija. Tai centar ipak ne bi davao instrukcije niti ugrožavao njihovu suštinsku nezavisnost; on bi jedino posedovao moć vlastite rečitosti. Mi smo održali mnogo sastanaka na kojima smo razmatrali ove predloge. Objasničemo osnovne razloge sa kojih nismo mogli da zamislimo da preporućimo da se na taj način osnuie radio-televizijski savet ili centar, ali smatramo da je shema gospodina Smita i dr Blumler izuzetno plodna, buduči da nam je pomogla da raščistimo sopstvena gledišta o tome koii je najbolji način da se кгепе napred. Postojanje saveta iziskivalo bi znatne troškove. Mi smo napravili predračun po kome bi savet, ovakav kakav je zamišljen, koštao između 500.000 i 750.000 funti godišnje. Ako bi savet, kao što je to predloženo, bio nezavisan od radio-televizijskih organizacija, troškovi bi pali na teret državne blagajne koja ne bi mogla da prihvati jedno takvo dodatno opterećenje sada, kada se svi izdaci za socijalne službe svode na minimum. Pored finansijskih, ima i drugih razloga što sumnjamo da postoji potreba za ovim savetom. Funkcije koje bi on, u skladu sa predlogom, trebalo da ima, suviše su disparatne. Da damo jedan primer; svako telo koje bi se bavilo tehničkim problemima trebalo bi, ukoliko namerava da daje razumne preporuke, da uključi u svoj sastav predstavnike onih

94