RTV Teorija i praksa

usuđujemo se da to pomišljamo - misaonošću i duhom takvim jedino mogućim na televiziji. Ono što bi se moglo smatrati obeležjem televizijskog stvaralaštva je osećanje autora, ličnosti, stvaraoca koji je pronašao sopstveni put da putem televizije izrazi svoje nadahnuće i umeće, a pre svega trenutak u kome živimo. Ovakvo priznanje televiziji bilo bi apologetsko kada u sebi ne bi sadržalo i sopstveni demanti u trenutku kuda se na desetini monitora umnožava sladunjava šarena laža, tako često ovog puta emitovana, TV kič koji tako dobro ulegne u malograđansku atmosferu veštačkog cveća i sentimentalne nostalgije ( Biljana iz Šafhauzena Dragana Jerkoviča: sirota naša deca koja se muče da nauče maternji jezik - TV Sarajevo). Tendencija dokumentarnog programa čini se ide jednim novim, direktnijim putem - približavanjem dalekih prostora na pravi način. Suština emisija koje radi Вога Mirković je naći se u pravom trenutku na pravom mestu. Kada su događaji u Grčkoj bili u žiži interesovanja svetske javnosti, Mirković se našao u Atini u centru zbivanja; kada su u Italiji predstojali izbori, sa lica mesta saznali smo prave stvari. Tako je bilo i sa susretima sa francuskim predsednikom Žiskarom d’Estenom, da ne nabrajamo ostale edicije Bele knjige - tako se predstavio u Portorožu emisijom U Šangaju kokošje perje leti u nebo Kinom nakon smrti Mao Ce Tunga i neposredno posie rehabilitacije Teng Hsijao Pinga. No i ova pravovremenost ne bi bila sama sebi dovoljna da Mirković, umesto uobičajenih, čestih TV fraza, nije svom programu dao lično obeležje autora. U okviru dokumentarnog programa prikazana je u Portorožu izuzetna novosadska emisija Putokaz vremenu o putu predsednika Tita u SSSR, NDR Koreju i Kinu. Izvanredne kamere Petra Latinoviča i Slavuja Hadžića dočarale su spektakl koji, sem bitnog političkog sadržaja, donosi i virtuoznu vizuelnu komponentu. Ako bismo nastavili pregledom dokumentarnog programa, trebalo bi izdvojiti aktuelnu reportažu skopske televizije, autora Ivana Andreevskog o tome šta se zbiva sa stanovima solidarnosti. Andreevski se ovde pojavljuje kao inicijator razrešenja mučne situacije, kome se ti stanovi namenjuju i ko ih koristi ili iznajmljuje (čime se gubi osnovna intencija - solidarnost). Istim putem inicijative u istrazi polazi autor sarajevske televizije Smiljko Šagolj u traganju za pronicanjem u tehnokratsko-menadžersku politiku grupe Ijudi preduzeča lr Asfalter’ koja po treći put formira jedno isto preduzeće. Šagolj je uspeo da konfrontira mišljenja pojedinaca umešanih

105