RTV Teorija i praksa

trenutak je potvrđivanja pisca čija dela predstavljaju več pravi stvaralački opus. Novo ime televizije je Jovan Radulovič, autor drame Vučari iz Donje i Gornje Polače. On opisuje folklorno-etničke običaje u posleratnom periodu u Dalmatinskoj Zagori. Tekst jednostavan ali duhovit, odraz je lokalnog ali i sveopšteg našeg mentaliteta - drama na kakvu se godinama čeka, јег je izrazito jugoslovenska, originalna - pisana bez uobičajenih banalnosti - i opet čisto TV izraz koji daje utisak dokumentarnosti. Vrsni tekst Jovana Raduloviča pružio je priliku Zdravku Šotri za novo potvrđivanje i ambijent različit od prethodnih koje nam je pokazao. Izvanredno inventivna i precižna kamera Dragoslava Mančiča (nagrađena od žirija) ukazuje na pravi refleks i neophodnost saradnje snimatelja i reditelja, koja je u ovom slučaju tako uklopljena da je teško razaznati ko je autor invencije u kom trenutku - reditelj ili snimatelj. Ali, za gledaoca takva analiza nije neophodna. Zbog ovakvih trenutaka i nekih nepomenutih bilo je vredno provoditi časove pred često monotonim monitorima, kao što je to na TV i inače, jer gledalac nikada ne zna kada se može otkriti ili propustiti prava stvar. MUZIKA U PORTOROŠKOJ SELEKCIJI Na ovogodišnjem Festivalu, posle pauze 1977. godine, ponovo je emitovana selekcija zabavno-muzičkog programa. Obrazloženje zvaničnog žirija najbolje ilustruje prikazane emisije: „Žiri smatra da emisije koje je pregledao nisu donele ništa novo u tom pogledu. Naprotiv, one su slične jedna drugoj, rađene su po klišeu, što je posledica rutinske režije i neinventivnih scenarija. Žiri je mišljenja da je proizvodnja zabavno-muzičkih emisija ispod duhovnih mogučnosti naše sredine.” Žiri ј , takođe, bio mišljenja da je u okviru muzičke selekcije veoma malo žanrova koriščeno. To mišljenje dele i strani posmatrači koji smatraju da su takve emisije, kako je to formulisao poljski muzikolog Tadeuš Kopel „najprikladniji most za upoznavanje i prevazilaženje jezičke barijere”. Ili, po rečima urednika švedske televizije za emisije namenjene jugoslovenskim radnicima, „najtraženiji program i najčvršća veza sa starim krajem, ozbiljnija propaganda od bilo koje govorne emisije...” Koliko je pravih tema i mogučnosti televizijskog muzičkog izraza i njenog komunikatora, podsetićemo samo na imena Gostuškog, Hrističa, Danona, no to su samo putokazi koji se otvaraju i koje bi trebalo sami da sagledamo pre no što nam drugi ukažu na njih.

107